Marketing
izgubljeno nađeno...
moj osvrt na predstavu mog nekadašnjeg matičnog studija....
Od kuda da krenem? Od samih osijećaja kad sam ugledala ekipu ispred kazališta prije početka predstave? Svih ljudi uz koje sam rasla? Neki su odrasli, neki su ostarili, neki su postali i ostali u plesnom svijetu, druge je život odnio negdje u stoti smjer... a sve to nekih 20-tak godina unazad sve mi se vrtilo u tih sat vremena prijepočetka predstave.
Trebalo je sve te ljude pozdraviti, saznati barem rečenicu dvije što ima kod njih i gdje su i šta rade! Dugo već nisam toliko dragih ljudi srela na istom mjestu, jer ipak je to 20 godina... što zvuči jako, jako puno, i još više me tjera da mislim o svemu što sam prošla, s kime plesala i kod koga učila.
Svjetla su se zagasila, nakon 2 godine stavila sam svoje naočale na oči i sva u iščekivanju čekala i gledala na scenu kad će se zavjesa otvoriti (zato me već 2 dana bole oči, definitivno je to od naočala...
). Uzbuđena i nervozna, ali malo, taman koliko treba.Maleno kazalište bilo je savršen odabir prostora. Zašto? Jer je intiman, jer je topao, a izvođači su vrlo blizu publici i mogu vidjeti svaki detalj plesa i glume, i ne propustiti ništa!
Cijela predstava bila je tečna, pričom je bila vođena savršeno koreografski i dramaturški. Rasvjeta i efekti su bili tako dobro tempirani da me svaki detalj oduševljavao.
Sad čitam kaj pišem i sve sami superlativi... no kako i neće biti kad je ovo prva predstava osobe koja je stvorena za ovakvu vrstu predstava?
Zamjerka uvijek ima, naravno, uglavnom su osobne prirode, zapravo osobnog ukusa. Nikad nemožeš sve ukuse zadovoljiti, i sreća pa smo različiti jer zato i postoje sve te produkcije i sve ideje koje su bogatstvo svakoga od nas ko je imalo kreativan.
Sve ovo je pohvala Koni, što je iskoristila sve one koreografije i ideje koje su rađene zadnjih 15 godina (i duže), što me sjetila svih koreografija koje sam i sama plesala, i moram priznati još uvijek pamtim dijelove koraka.
Nadam se da je sada uspjela probiti led i da će nastaviti sa predstavama, da će nastaviti stvarati, i biti novo-staro lice sviju amaterskih plesnih studija kao primjer da treba uporno iči svojim ciljanim putem i ostvarivati ga. Držim fige da je ovo tek prvi korak ka tvom statusu priznatog koreografa.
Hvala Koni na školi koju sam uz tebe prošla, imala sam od koga naučiti, a koliko? - to ćeš tek saznati kad i moje predstave ugledaju svjetlo kazališnih reflektora.
Svaka pohvala Ansamblu i gostima koji su ideju pretvorili u stvarni ples, koji su pokret obogatili svojim začinima, koji su radili, plesali i visili (Kocon draga, nije ti bilo lako
), koji su svoje pokrete pretvorili i zaokružili u ovu divnu priču za djecu i odrasle (Magda, definitivno si stoji cvijeće 
), ma svima želim čestitati na ovom prvijencu Action-a.Kocon, Marek, Vedrana, Darko, Danči, Tihana, Martina i Sanja bili ste divni!
Dijana, Iskra, ne poznajem vas, no zaslužujete svaku pohvalu!
Moram pohvaliti Sanjina koji je kostime i rekvizite izradio kako samo on to zna, a stvarno je majstor od ideja.
Elka, bez uplitanja tvojih prstića, nebi ovo sve imalo dodatni štih, no znamo svi kakva si ti majstorica glume i show-a
I nesmijem zaboraviti spomenuti mladu mamu Irene, koja je do zadnjeg trena uvježbavala ansambl i koja sad grli malenog Ronalda kojem je i posvećena ova predstava. Posvećena njemu i svoj djeci...
Post je objavljen 09.05.2006. u 11:22 sati.