Nesto svjetli na vjetru
sto nepomicno stoji
a ravno mu nije ni snu
koji ga u noci stvori
Duboka je zelja il`razum
tko god da se javi
al pogled se njise u krug
bez pomisli da ostvari
Lice sto mukom je tkano
okrece se tiho i poseze
u provaliju smijeha pravo
no i to od zivota je draze
Zlato treperi kroz tamu
ista knjige vristi s police
donosi pismo u plamenu
i tako lijepo vucje lice
Post je objavljen 09.05.2006. u 10:15 sati.