Marketing
Ponos i predrasude...
... mogla bih početi čitati. Paola kaže zanimljiva knjiga. Ja volim zanimljive knjige... a tim više što mogu u njima naći sebe ...
Vrijeme…
...i zagrljaji koji mu prkose, moru se zamjeraju, nebo grde. Vrijeme i ljubav koja ga pobjeđuje. Vrijeme i čovjek koji ga izmisli, alo, nema ljubavi, nema sunca, nema mora, nema kiše, nema nas… Nema ničega… Ničega… jer progutalo nas 'vrijeme' ...
Ironija sudbine…
Kad misliš na nešto sjetiš se suprotnoga. Sudbina izaziva. Poziva na borbu. Unutarnju borbu. Al ček, običan hladan zid i krvavim slovima budi sretan para oči, kida neiskidano, grebe po prošlosti... tjera na plač...
Hip…
Trenutak neuhvatljivog koji ispunja život. Sekunda koja cijeli život mjenja. Kompozicija koja vraća u djetinstvo, doba sreće, bezbrižnosti...
Retoričko pitanje…
I sva pitanja koja me muče imaju jedan odgovor, skriven duboko pod nasmiješenom fasadom... Da ili ne?
Pulvis et umbra sumus…
I onda shvatim da život moj samo je kap u moru… Moj dah samo je prstohvat pepela... Ja sam sad tu... Sutra me već neće biti... Gle... Mi smo privid. Sve je iluzija... A možda i nije. Jer gledam iz dana u dan i vjerujem svojim očima da sreća me je zaobišla. Jeeeeeej... Doći će ona već...
Svi smo satkani od niti dobra i zla…
Svi smo mi zapravo teški idioti. Hmmm, what, idioti? Da. Taoci vječne borbe... Posrednici i dobra i zla. Bolji i lošiji ;)... Sporiji i brži ;)...
... ali shvatih da, neželeći propasti u rupu koja me guta, prepustiti se je jedini izazov koji donosi jackpot... A ček ček, jesam ja uopće kupila svoju srećku??
*Crno-bijela varijanta bila je daleko življa i veselija... ali eto, i boje nekada znaju biti ubutačne i depresivne... ne sve, smo neke... ;)))
ea
Post je objavljen 09.05.2006. u 10:02 sati.