Svaka čast Dubravku Merliću što je prošlog petka u Kontraplanu ugostio sociologa Dražena Šimlešu. Ovaj mlađi sociolog, meni poznat po knjizi Snaga utopije - anarhističke ideje i akcije u drugoj polovici dvadesetog stoljeća, pravo je osvježenje na televiziji koja je potrebu za sociolozima redovito upražnjavala trojcem Šiber, Milardović i Lalić. Iako se Šimleša držao kao da mu je netko popio pola krvi netom pred emisiju, razvidan je generacijski i emotivni odmak dotičnog i spomenutog etabliranog trojca.
Emisija se ticala Hrvatske aplikacije i eventualnog ulaska u NATO pakt; kako to obično biva na hrvatskoj političkoj i medijskoj sceni: niti oni za, a ni oni protiv nisu u stanju iznijeti logične i smislene argumente za jedan ili drugi potez. Tako je drugi gost Mate Granić, zastupao apsolutno neargumentiran stav kako je to logičan slijed, kako ne možemo biti izdvojeni, kako su Amerikanci pomogli 90-tih i slično, dok se Šimleša branio kontraargumentima tj. spominjao je Austriju i Švicarsku koji su, eto, otoci izvan NATO-a, i kako će nas to puno koštati.
Nitko nije spomenuo apsurd ulaska u "sigurnosnu" zonu NATO-a koji je posljednjih godina pretrpio toliko terorističkih napada, koliko nije za cijelog hladnog rata. Iluzija o NATO-u koji će nas zaštititi je smiješna upravo puput teorije da će nas netko od naših "nesigurnih i nestabilnih" susjeda napasti. Bojim se da su trenutno zaokupljeni vlastitim problemima, a da mi možemo graditi budućnost i bez NATO-a. Ja ću i bez njega sigurno mirno spavati.
Post je objavljen 09.05.2006. u 07:42 sati.