Zanimljivo je kako vam se ljudi koje ste uglavnom otpisali iz svog života jer ste shvatili kako nije vrijedno imati previše posla s njima, na kraju uvijek vrate ili zatraže vašu pomoć...i opet dolazim do toga kako smo ovisni jedni o drugima...makar to možda i ne bismo željeli u tolikoj mjeri.
Srce je jedna velika poljana...puna različitog bilja, miomirisa, cvijeća...ima tu i korova, ponegdje...
Zasadi se u srcu poput sjemena čekajući povoljan trenutak da nikne i počne se širiti...To može djelovati različitim načinima na psihu čovjeka...Ipak, gubljenje nade u najbolje u svakom čovjeku jedna je od najgorih vrsta korova.
Ne želim si dopustiti da se i jedno takvo zrno uvuče u mene.
Možda i jesam bila iznevjerena...i očekivala puno više no što sam dobila. Ali znam da ću od svakoga biti spremna zatražiti pomoć ako se i ja tako postavim prema ljudima.
Jer ja naprosto volim gledati ono najbolje u čovjeku.
Post je objavljen 08.05.2006. u 23:52 sati.