- odlomak iz: Palmine Leptirice i Hladne kiše Shakazeye
… Pogledaj princezo Toplih mora, gledaj taj tajnoviti i zabranjeni grad, gledaj, zar ne vidiš da to grad Alanđana spokojno i mirno spava u Njegovom krilu. Nekakva ga čudna mitska svijetlost obasjava, svijetlost koja kao da nam govori da je On u gradu, On i Njegov tajanstveni teški mač.
Slušaj, pozorno slušaj predivna princezo, pa zar ne čuješ zvuk vjetra, zar više ne osjećaš taj snažan miris kiša koje dolaze? Hladnih Alandskih kiša sa sjevera koje šiba najhladniji vjetar koji smo ikada osjetili.
Sonsyreya samo tiho prošapuće: 'Znam, sada konačno znam! Tek sada znam što sam uradila! Kule sam od vjetra gradila, a pritom zaboravila da je On miljenik vjetra i da Ga Njegovi vjerni i odani Alanđani i Vitezovi vjetra nikad neće ostaviti ili prokazati. Odlaze, sada lađe alandske odlaze i nestaju u magli Anybeathe, a kiše sa sjevera dolaze! Dolaze hladne kiše Shakazeye, a ledeni dah Athumazye uskoro će smrznuti šume srebrenog bora…'
Slušaj, zar ne čuješ pjesmu Alanđana predivna naša princezo?! Pričaj nam o Ti Leptirice naša, o čemu to Oni pjevaju u tako dubokim i žalosnim tonovima? Pjesma izgleda tužno, ali je istodobno i snažna, a ja ne razumijem ni jednu riječ.
Sonsyrey se opet kratko osmjehne: 'Kao i uvijek! Slave svog Andraghonha i po tko više i zna koji put zaklinju Mu se na beskonačnu vjernost. Hladnu kišu koja sve jače pada kao da ni ne primjećuju, hladnoća koja postaje nama sve više nepodnošljiva njima uopće ni ne smeta, a riječi za koje pitaš dobra moja sestrice … Ne! Ne daju se točno prevesti, ali moglo bi ići nekako ovako: ' … dok plaču krošnje starih borova, On Te zove i gubi glas … daleko dolje na jugu, na Toplim morima rađa se novo svitanje, rađa se novi dan … Jasno je, potpuno sam sigurna da se vračaju u šume srebrenog bora, a tamo će tajanstveno i mistično nestati, onako kako to On bude želio, a sve će to urediti za Njega Njegov general Paska. Stari će pak Panđa mudro i tajanstveno primijetiti da nigdje nema ljepše šume srebrnog bora, ali da nigdje ni nema veće tajne od tajne Alanđana … Ta tajna živjet će tako dugo dok to On bude želio. Sakrit će nam se u tim šumama poput duhova i pozorno će osluškivati šumove noći i strpljivo će čekati Njegov znak, a onda kada ugledaju to što će danima strpljivo čekati, njihova će tajna biti još veća i nama još više nerazumljiva i misterioznija. No, ovaj me put neće tako lako prevariti, jer sada konačno znam ja tu njihovu veliku tajnu. Ni Zimski bedem, ni Kawamadhe, ni Wananunha, ni tajanstvena dolina Sylenc, ništa od toga nije njihova tajna! Nikada ne bi povjerovali, ali On, On je njihova tajna! Tamo gdje je On za Alanđane sve počinje i ima smisla, a gdje Ga nema tu je za njih kraj svega i ništa bez Njega ne valja. On, On i Njegov teški mač, ali još nešto nedostaje, a to ne razumijem bez obzira što to snažno osjećam u grudima …
Sada se odnekuda pojavi Ta – Hu – Nah i ponovno na sebi svojstven način zbuni Amazonke: 'O, predivna princezo, o, Leptirice palminih krošnji, o, gospodarice Toplih mora južnih, pa zar si zaboravila pjesme iz hladnih i bijelih zimskih noći Alandije? Zar se više ne sjećaš vrišteće tišine Sylenca? Zar si zaboravila šapat i drhtaj srebrenih borova? Pred kim to Njegov pogled gori poput vatre vulkanske, zbog koga On nestaje u šumama srebrenog bora … Tko je to od nas vidio Njegovu igru s vjetrom, koga je to On tražio u Wananunhy, zbog koga je to On doveo vjetar i kišu u Zemlju žeđi gdje je nije bilo od posljednjeg dana … Kakvu nam je to tajnu u Papraty Intosh ispričao o lijepoj Wyxeny, zašto su plašljivi Sychyte znali o princezi sa Zvijezda o lijepoj Amandhy i oduvijek je čekali i tražili na kraju Svijeta, zašto su potonula Moćna kraljevstva i zauvijek propali Slavni gradovi? Spavaš li Ti to noćima mirno u dalekoj Alandiji, a ostali Ti Okolni narodi čuju otkucaje srca? Zar ne cvatu zimske ruže samo za tebe i zašto jedino On zna gdje one cvatu? Koga to i zbog čega to najmoćniji i nepobjedivi ratnici Alanđani, tajanstveni Vitezovi vjetra, zovu imenom svojim Handrha … i bez koga to On više ne može! Ti princezo s toplih mora, Ti si mu u mislima, Ti si ona tajanstvena svijetlost koju Alanđani uvijek čekaju nakon tajnovite noći Hawalandha ispod Snježne planine, Ti si taj znak koji nedostaje, pa da za Alanđane sve može početi! Zašto Tragači princa Hayweya ne mogu pratiti tragove koje ostavlja general Paska, zašto je uvijek ozbiljan general Zumah u Tvojoj nazočnosti opušten i nasmijan, kakve Ti to signale uvijek šalje stari Panđa dimom iz lule … tko je očarao svojom ljepotom Čuvare Shaganovog mača, zbog koga snježni vukovi napuštaju planinu Wyghen i pojavljuju se tako daleko u šumama mistične šume Mynechyza? Tko je to od svih nas jedini vidio Zimski bedem i kome je to Paska jedino otvorio vrata tog neosvojivog bedema … Idi princezo, idi prema Asgradu putem koji Ti jedina poznaješ! Idi prema toj svijetlosti u daljini koju Ti jedina i vidiš! Idi i prati taj zvuk u tišini Sylenca, zvuk koji čuješ samo Ti! Andraghon ima svoj mač, svoje odane Alanđane, svoje vjerne Vitezove vjetra, vjetar Ga obožava, a kiše Ga vole. Andraghonh ima svoje tajne, a nedostaješ Mu jedino Ti! Idi, predivna crnokosa princezo Toplih mora južnih, idi, pa da se vjetar konačno smiri, a kiše napokon stanu i da na kraju počne to dugo i toplo Alandsko ljeto koje pamte samo oni koji su otišli među zvijezde ogrnuti svojim plavim plaštevima …
Post je objavljen 08.05.2006. u 22:39 sati.