Zamišljam svoje snove,
zamišljam stvarnost,
samo jedna od dvojbi.....
Dali ostat u snovima zajedno s tobom,
i živjeti bez tebe, i bez jednog djela sebe.
Ili da sa suzama u očima krenem do tebe,
da te zagrlim, i da ti konačno priznam sve....
Kada bi barem vrijeme bilo pravedno,
kada bi barem vremenom bilo lakše to reći...
Možda mi nećeš oprostit ali samo te volim,
prirasla si mi duboko u srcu i ne odlaziš.....
Valjda nije veliki grijeh nekoga voljeti........baš jako.!!!!
-a i ako mi ne oprostiš jer ti nisam rekao a trebao sam,
sa tim grijehom mogu živjet.....
JA TE SAMO JAKO VOLIM,
I JEDINA SI U MOJIM SNOVIMA......
baš takva kakva si....predobra, srce mi puca od ljubavi a bojim se to tebi pokazati.......
-ako iskrvarim od ljubavi oprosti mi....znat ćeš da sam te volio.....
Post je objavljen 08.05.2006. u 22:29 sati.