Marketing
vjerujete li u sudbinu?
Baš me zanima...
Ja...mislim da vjerujem. Vjerujem. Ali isto tako vjerujem da smo i mi sami krojači svoje sudbine. Nitko nama neće dati sve ono što želimo. Dat će nam samo glinu pa da od nje izradimo svoju keramičku posudu. Mi ćemo sami odlučiti hoće li biti velika, mala, šarena, jednostavna....
Mislim da se sve događa s nekim razlogom. I ono dobro i ono loše. Kad se neka vrata zatvore, negdje će nam se potvoriti prozor. Samo ga treba pronaći.. a upravo je to najteže. Često taj prozor ne vidimo, ne možemo ga prepoznati... a ja čvrsto vjerujem da prozor uvjek postoji... možda je malen, star, izmučen i nije baš onakav kakav si želio, ali je prozor. Ponekad se treba zadovoljiti manjim. Možda se baš iza tog manjeg krije veće. A netko cijeli život traži samo veće i više...pa ne dobije ni malo.
Da, skromnost je vrlina, ali ne znači da bi zato trebali odustati od svojih snova. Zadovolji se malim, ali uvjek teži višem.
Tako to kod mene nekako ide...barem u teoriji. Praksa nam svima više-manje šteka.. a šta ćeš...:))
Upravo slušam neke stare pjesme...pjesme koje me podsjećaju na moje staro društvo...na skupinu jako različitih ljudi koji su odrasli jedni uz druge i koje je ta mladost i jedna fizička blizina povezala u prijatelje. A sad smo malo veći. I svatko polako odlazi svojim putevima. Prije smo stalno bili zajedno. Nakon nekoliko godina to „stalno“ je počelo prelaziti u „često“, „često“ u „ponekad“, a „ponekad“ u „rijetko“ .tako to nekako biva. A neki dan je bilo to vrijeme za „rijetko“. Pa smo se vidjeli. I u meni su se probudila sjećanja na neke druge dane. I ta sjećanja su na nekoliko sati i zaživjela. Prekrasno, kao da me netko ubacio u ono doba. I tako, sljedeći tjedan mi se oopet pruža prilika da se vratim. Ali ne mogu, život me vuče u sadašnjost. I kao da, nažalost, za moju prošlost više nema vremena. Pa ni ja sama.
I da se vratim u sadašnjost! Danas je njemu i meni mjesec dana!!već !!
pozdrav
Post je objavljen 08.05.2006. u 21:09 sati.