Marketing
Moja retrospekcija
Danas sam otkrila da ispod kreveta imam hrpu kutija koje nisam otvarala godina. Otvorila sam jednu. Naravno da sam imala pametnijeg posla (npr. učiti), ali nisam mogla odoljeti.
Naišla sam na stare papire, pisma, knjige od prije nekih 8-9 godina. Nikad ne bacam papire. Mogu baciti bilo što, ali papire uvijek nekamo spremim (i onda ih više nikad ne nađem).
I tako sam naišla na sastavke iz prvog razreda osnovne škole tipa "Kako sam provela praznike?". Nisam mogla a da se ne nasmijem savršenom rukopisu, kratkim jednostavnim rečenicama...
A tek pisma... Kad sam imala 8 godina fascinirala su me pisma pa sam nagovorila učiteljicu da osnujemo "školsku poštu". Svaki učenik je imao svoj poštanski pretinac. Još i danas čuvam sva ta pisma. Uglavnom pišu gluposti, ali ima nekih koji su meni draga.
I tako čitam, nalazim poruke od ljudi kojih se dugo nisam sjetila, neka su potpisana s "Alavju" ili "jur frend" (otkud bi 8-godišnjaci dobro znali engleski?).
Našla sam svoj stari plavi sat s dupinima, gumicu koju sam "posudila" od frendice... Sačuvala sam sve.
Možda je to za nekoga smeće, ali za mene ta kutija predstavlja 4 najljepše godine mog života. Poslije toga više ništa nije bilo isto.
Post je objavljen 08.05.2006. u 22:09 sati.