Marketing
Što me posebno veseli zadnjih dana ili Kako je moj Rudi dobio konkurenciju
Ono čudo od plišanca koje vam se smiješi sa slikice iz prošlog posta (a nema na sebi traperice,da ne bude zabune
) moj je Rudi.Poklon još za Božić 2003. Polarni medo «otet» iz rodnih krajeva s jednom jedinom namjerom-kako bi meni kratio duge,besane noći u prevelikom krevetu.Služio je svsri (najljepše molim bez suvišnih izvedenica i kvačica na prethodnoj riječi),a još uvijek ne prođe noć da ne legnem u krevet,zagrlim svog medonju i tek onda utonem u san.
Rudi je pred neko vrijeme dobio konkurenciju.Prvo je tatek dofuro gotovo jednako velikog mišonju početkom ove godine iz Njemačke,onda mama još jednog malo manjeg mišeka (taj je rođeni Hrvat) i,ako ćemo iskreno-više liči na jazavca no neradim razliku između njih,svi su jednako moji.
Krevet je već tada bio manji za troje preslatkih stvorenja.
A onda sam ugledala njih!
Opće je poznata činjenica da šetnju sa mnom nikako ne počinjete/ne završavate/općenito ne obavljate unutar radijusa koji u sebi sadržava Algoritam ili Turbo limač.Ako do navedenog ipak dođe-treba djelovati odmah i udaljiti me od istog čim prije jer u protivnom nećemo tako skoro šetnju završiti.Kad Malena zaglavi u nekoj od gore navedenih prodavaonica-nema vam spasa.Nemojte reć da vas nisam upozorila.
Nakon što poškakljam sve Furbije redom,upalim sve one drndalice od plišanaca pa se redom počnu njihat i izrazito prepoznatljivim frekvencijama ispuštat glasove koji bi trebali bit kakva pjesmica,na red dolaze oni.Mali,veliki,bebice,odrasli,medeki,pingači,lavići, sretni,namrgođeni,zaljubljeni,ma svakakvi.
Povratak kući preko Importena redovito znači i «bacanje pogleda» u Turbo limač,ne bi li još koji put duboko uzdahnula nad slatkoćom tih medonja.Ljubav je sa mnom,iskreno vjerujem,već lagano bio na rubu živaca (mislim,nije da takvih situacija i ispada nema i inače...).Na moja pitanja
«Kupi shmi?» i neodoljiv pogled mojih smeđih okica počeo je odgovarati:
»Kad završiš srednju.»
Da se vidi kak sam zrela,naravno.
Na te riječi još bih više podivljala,al postojala je mogućnost da dobijem jednog i to za kojih mjesec dana.Uf veselja!
Nego,da se napokon vratim na početak priče.
Nadala sam se jednomu,ko što rekoh-kroz koje vrijeme,ali ništa me nije moglo pripremiti na iznenađenje koje me dočekalo na datum također iz prošlog posta.
Kupio Ljubi!
I sad mi krevet osim Rudija i dva mišeka grije i preslatki rozo-ljubičasti (nije za čudit se bojama
) medo-zeko.Ne,nije to nikakav mutant.Zapravo je medo,al na glavi ima kapuljačicu s uhekima od zečeka koja se da skinut tak da je malo medo,a malo zeko-medo.
Eto.
Opće ne sumnjam da su do kraja posta došle eventualno osobe koje sa mnom dijele spol i možebitno razumijevanje za ovakve ispade.
I onda nek mi neko kaže da se ne znam veselit malim stvarima…
Post je objavljen 08.05.2006. u 19:36 sati.