Evo počeo još jedan radni tjedan, pun nevolja, latinskog...
Danas je danc genialno odgodil ispravak latinskog za petak a do onda se ja to valjda navčim, makar sam i sad već dosta znal... Vrijeme se vani stabiliziralo, opet je sunčano ali neznam kak bude dugo. Sutra moram napraviti prezentaciju s informatike a tek sam se danas zmislil, lol. Bliži se i ovaj dan k kraju, na televiziji kao i po običaju nema ništa normalnog, na net nesmem jer je stara luda, kaj nek delam neznam, valjda bum staru nažical nek se makne. :) Čitam malo blogove i nađem ja blog pedjo to vam je blog od jednog lika koji se odlužil ubiti i neka ga je žena prijavila i priveli ga, odveli ga psihijatru. Ma kaj boli kurac druge za njega pa to je njegov život i on nek odlučuje kaj oče od njega, uglavnom meni je sve jedno a da se pokušava ubiti neko koga poznam naravno da bih mu pokušal pomoći i nebi ga osuđival i svakako nebih pozvao policiju...
Nemam nikog da me vodi to mi ne treba
Jer jos uvijek moja glava meni pripada.
Moras malo puzati da bi znao hodati
A kad je stvarnost sve
Izlazi, digni se, digni glavu
Ne daj se, pjevaj pjesme ljubavne
Zaplaci kad te nitko ne vidi.
Naoruzan samo smijeskom hodam ja kroz grad
Zvona zvone, nedjelja je, gdje ja pripadam.
Bole rijeci, boli vrijeme, bole sudbine
Dajes ruku prijatelju kome je do istine.
Moras prvo puzati da bi znao hodati
A kad je stvarnost sve
Izlazi, digni se, digni glavu
Ne daj se, pjevaj pjesme ljubavne
Zaplaci kad te nitko ne vidi.
Aj, ja ja ja ja ja ja
...digni glavu
Ne daj se, pjevaj pjesme ljubavne
Slusaj me, ma boli te...
Ne daj se, pjevaj pjesme ljubavne
Zaplaci kad te nitko ne vidi.
Post je objavljen 08.05.2006. u 19:41 sati.