Moja promiskuitetna mladost puna je alkoholnih padalina. Padao sam, pijan, bez srama i grižnje savjesti, svud gdje Zemlja to dozvoljava. I pritom sam pravio grimase kao da je maslina govno, kao da je moruzgvu u šupak izjebao rak.
I sramim se. Sramim se poput kobile koja je izvrnula kola sa sijenom pa sad bezbrižno brsti to isto sijeno i striže ušima.
A da sam pijani astronaut poljubio bih strop
U gomili pivom napojeno tijelo ljuljalo se kao što se na vrhovima valova truli galeb
ljulja
usnama izvrnutim prema ždrijelu izgovorih svoje ime
i pobjegoh pred panterom
kroz prozor usranog zahoda
jurio je mrak
ja i moj srebrni bicikl, iako predviđeni da se krećemo
poljubili smo asfalt.
Goran Bare u jučerašnjoj emisiji Epicentar na Novoj TV o svojim počecima drogiranja:
"U vrijeme kad sam ja počinjao to je bilo kao, kako bih rekao, Tarzan i Đejn"
Post je objavljen 08.05.2006. u 19:09 sati.