Još samo trideset dana... do najvećege i najvažnijeg događaja na ovom našem planetu... do Svjetskog nogometnog prvenstva.
Dani se odbrojavaju na javnim televizijama diljem svijeta, reklame za pivo, čips, aute, prateće emisije koje će analizirati svaki pokret na travnjaku. Da ne pričam o općem opsadnom stanju u Njemačkoj gdje se osim kobasica, piva, turističkih agencija pripremaju naravno i sve vrste popratnih zabava od noćnih klubova do prijateljica noći koje zajedno sa svojim makroima očekuju itekako dobru zaradu. I što tu ima loše? Ljudi se vesele, zabavljaju, raspravlja se o najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu, kako su je već davno neki simpatično nazvali, i zapravo bi se moglo reći: "Tko voli nek izvoli, a tebi ako ne paše, ugasi teve draga moja..."
E, pa nije to baš samo tako. Jer što je sa onima koji možda vole dobar nogomet i utakmice, a teško se mire sa općom komercijalizacijom tog istog sporta koji je odavno izašao iz okvira sportskih, a preselio se u gospodarsko-političke vode moćnika. I poprimio okvire nečega što zapravo nije primjereno samoj stvari. Jer ako priču ogolimo do kraja, ispada da se stravična lova, prepoznavanje nacionalnog identiteta i obuzdavanje nereda i nasilja kao nuspojava vrti oko nekih ljudi koji trče za loptom i pokušavaju je upucati u gol, a ostali dio plemena ih prati, bodri, psuje i tako proživljava taj prevažni događaj sličan nekim životinjskim postupcima, osim što se u divljini (za razliku od nas visokociviliziranih ljudi) radi obično o nekim borbama na život i smrt ili prevlasti mužjaka u plemenu.
No dobro, ja sam ipak samo jedna žena koja to možda ne razumije. Pa sam se već prije informirala kod nekih muškaraca (pročitala sam i meni neke odlične knjige vezane uz nogomet i pogledala neke filmove na tu temu i bilo mi je to dobro i zanimljivo) kojih ne manjka u mojoj sredini da probam dokučiti tu tajnu... I znate, što?
Nema tu nikakve filozofije, to je očito područje gdje promišljaju samo pisci i sociolozi i ovakve biljke kao ja... Većina koja voli nogomet jednostavno uživa gledajući ga, uživo ili na teveju (e da, reklame za televizore sam zaboravila spomenuti) i ne zamaraju se previše svim ovim okolnim pojavama koje im se možda isto ne sviđaju kada im to spomenete, ali nisu presudne. To je jednostavno tako.
Dobro, nisu baš svi muški primjerci zaluđeni nogometom, isto kao što nisu ni sve žene protiv njega (eto Mace Maradone koja razbija taj stereotip)... Ali ipak nisam doživjela da odrasle ženske osobe razmjenjuju sličice nogometaša, dok mi Savršeni kaže kako to njegovi kolege (u prosjeku oko tridesetak godina starosti) u firmi uredno rade svaki dan. Paketić košta nekih šezdesetak centi, onako odokativno smo izračunali da im za popuniti album (bez duplića) treba najmanje pedesetak-šezdesetak eura.
I sad se ja pitam radi li se tu o nekoj globalnoj pojavi povećane infantilnosti društva? Ili je to samo zbog marketinškog pritiska došlo više do izražaja? Ili je stvarno ovaj svijet na najboljem putu da si zabije autogol, najblaže rečeno? Jer dok s jedne strane imamo ratove, umiranje od gladi i totalitarne režime, s druge strane imamo jedan, na prvu loptu, uljuđeniji svijet gdje vlada zakon tržišta koji stvari dovodi do apsurda.
Pa onda uspješni i poznati ne postaju ljudi koji se bore za mir i solidarnost, znanstvenici ili bilo koji drugi promicatelji humanosti i kvalitetnijeg života, već nogometaši koji su onda nacionalni heroji i po kojima se zna za neku zemlju... ponavljam, momci koji pokušavaju loptu (koja je omiljena igračka moje dvogodišnje djevojčice) ubaciti u mrežu.
Mislim da je to sve prešlo granice sporta i zabave što je, vjerujem, bio prvotni cilj. A marketinško nametanje stereotipa je pravi teror i ispiranje mozga - koji ipak na žalost djeluje i odgaja, jer kritički osvrt ili upozorenje dođe povremeno u obliku nekorektno prenesene poruke (kao ona jučerašnja od kardinala Bozanića o utjecaju javnih medija na oblikovanje svijesti) ili čak potpuno izostane. A ljudi s vremenom otupe ...
Uživajte u nadolazećim danima uz nogomet, ja ću tada već biti u domaji na moru i naravno da ću gledati tekmu Hrvatske i Brazila, ali bez tona naših sportskih novinara, uz kokice i bambus. I na staroj pegli od televizora... A vi?
I za kraj, nagradno pitanje. O kojoj se utakmici radi na fotki, točnije plakatu koji se nalazi ovdje u Beču? Za one koji ne uspiju klikom miša na sliku pročitati tekst... u pozadini piše... Österreich-Kroatien 6:0.
Tko točno odgovori osvaja mogućnost ući u uži izbor za super-turbo nagradu koju ne smijete propustiti - gledanje austrijske nogometne lige uživo + prijenosi detaljnih analiza, procjena, ocjena... i svega od čega se sastoji ovaj uporan fenomen lošeg nogometa i nevjerojatne želje za pobjedom...
Post je objavljen 08.05.2006. u 17:18 sati.