Ove godine HRT slavi dvije okrugle obljetnice svoga postojanja. Kako lijepo, kako svečano. Sprema se velika proslava, po zgradi se uređuje što se još treba urediti, dovode se grupe u organizirane posjete da ljudi vide kako neki drugi ljudi za njih stvaraju program. Pokazat će im zgradu iznutra i izvana, pokazat će im desk Dnevnika, nove studije i režije, neke redakcije (odabrane, dakako), pokazat će im sjaj i napredak sveopće digitalizacije radija i televizije. Nije međutim za vjerovati da će se itko od tih posjetitelja ikada zapitati: kuda odoše Odašiljači i veze? Ili: kuda je otišao Treći program HTV-a? Ili: koliko je koštala Dora, Porin i ine veličanstvene TV priredbe? Pa i zašto bi se to pitali. Prosječnog gledatelja nije i ne treba biti briga za Odašiljače, Veze, Treći program i Troškovnike. Prosječnom gledatelju se servira, on to pokusa, sretan je i maše repom jer je dobio informaciju i zabavu za samo 66 kuna mjesečno. Prosječan gledatelj želi vidjeti poznato lice koje mu svake večeri prenosi najnovije vijesti. Zato prosječnog gledatelja nije briga niti slijedeća činjenica:
******ČLANOVI JEDNE "SPOROVOZ ENG" EKIPE******
prosječna plaća prosječnog vozača HRT-a: 3500 kn
prosječna plaća prosječnog snimatelja HTV-a: 5400 kn
prosječna plaća prosječnog tonskog tehničara HTV-a: 4000 kn
prosječna plaća prosječnog rasvjetljivača HTV-a 3800 kn
_________________
Plaća jednog prosječnog urednika Dnevnika: otprilike 16700 kn (izvor: www.24 sata.hr)
Zašto bi prosječnog gledatelja zanimalo da gore navedena četveročlana ekipa svaki dan tijekom svog radnog vremena od 8 sati odradi u prosjeku 3-4 snimanja, što uključuje utovar opreme u vozilo u TV-centru, istovar opreme na mjestu snimanja, posao snimanja (ponekad i u vrlo teškim uvjetima), ponovni utovar opreme u vozilo i tako prosječno 3-4 puta dnevno, nekad i bez zakonom zajamčene stanke (a što je to?), dok prosječni urednik Dnevnika dođe na posao, pročita novine, popije kavu, odsluša redakcijski kolegij, pogleda ponudu događaja za taj dan, pošalje novinare da oni s ekipama odu snimiti priloge za Dnevnik, pregleda njihove tekstove za priloge, pregleda (ponekad) gotove priloge, napiše najave za svaki prilog posebno, ode u garderobu da obuče lijepo odijelo, ode u šminku da mu cure srede lijepo lice za izlazak pred kamere, uđe u studio, odradi uživo vrlo odgovoran posao vođenja Dnevnika pred milijunskim auditorijem, ponovno odlazi u garderobu da se presvuče i skine šminku s lica i tek tada može ponovno na kavicu i eventualno - kući. Jadan, brižan, umoran iako su mu u svim tim poslovima pomagala najmanje dva organizatora, tri tajnice, jedan tko-zna-što-je-al-prima-plaću, dva urednika, jedan ili dva realizatora i desetak ljudi u tehničkoj realizaciji tih pola sata glavne informativne emisije.
Iz ovog teksta prosječan gledatelj može zaključiti dvije osnovne činjenice:
1. Kada se utvrdi broj riječi opisa rada članova ENG ekipe u odnosu na broj riječi opisa rada urednika Dnevnika, ispada da urednik radi 4 puta više poslova od ENG ekipe pa je time za prosječnog gledatelja opravdana činjenica da urednik vrijedi za četvoricu. Bit će opravdana i činjenica da se smanji broj ljudi u ekipi do te mjere da snimatelj i tonski tehničar sami voze i sami "svijetle" za vrijeme snimanja. Tada će urednik vrijediti za manje od dvije ENG ekipe, a ne za četvoricu ljudi i to će za HRT biti velika ušteda, kako misle neki u Ravnateljstvu. Opravdano, jer to se obligatno primjenjuje u TV centrima izvan Zagreba i dobro funkcionira. Itekako Opravdano!
2. Dnevnik puno košta! Zato je svaki potez uprave u odnosu na one koji se pojavljuju u i oko informativnih emisija HTV-a potpuno opravdan.
U usporedbi sa Dnevnikom, Latinica traje dvostruko duže (čak i više od toga) pa je zato i plaća urednika Latinice koja je nešto veća od dvostruke plaće prosječnog urednika Dnevnika potpuno opravdana. Oni koji se bune protiv toga zaista nemaju razloga za nezadovoljstvo. Zašto i bi kada se zna da Latinicu u prosjeku rade dvije ENG ekipe. Suma sumarum - nula. Pa ako je suma sumarum jednaka nuli, onda je bespredmetno raspravljati o tamo nekakvoj reviziji sistematizacije radnih mjesta. Dobro, revizija će pokazati da puno toga "ne štima". I gotovo. Zaista, nitko na posljednjem sastanku sa glavnim ravnateljem nije ni spomenuo nekakvu reviziju plaća na HRT-u. I što bi mi onda htjeli? Dalje, neki mediji nagađaju o odlasku Mirka Galića i dolasku Gorana Milića na čelo HRT-a. A što se to uopće tiče prosječnog gledatelja? On samo želi informacije i zabavu. A što se to uopće tiče (nekih) zaposlenika HRT-a? Pa ni jedan ni drugi spomenuti gospodin ne poznaju barem 70% djelatnika u npr. Tehnici HTV-a. Oni poznaju novinare, urednike, one koji su im "bliži". Kako onda neki uopće smiju raspravljati o kadrovskim promjenama onih koje osobno ne poznaju?! Neka se takvi ugledaju na one koji u otvorenim objektima brze prehrane u centru Zagreba uz masne ćevape i pivo dogovaraju osobne probitke i razmatraju o "kraćim putevima" do bloka B30. Neka se ugledaju i na one kojima su šefovi uzor jer....su šefovi. Neka ponekad odu u Onaj Čuveni Restoran i upoznaju Prave Ljude, ako to žele. Neka nas, radnike, ostave na miru!
***
Hvala Bogu, još nas ima koji ne mislimo na gore opisani način i koji ćemo uljudno pričekati da prođe velika proslava obljetnice HRT-a, da prodefiliraju velike i male glave, da se održe već davno napisani govori, da se neki pogoste i da marljivi djelatnici ugostiteljskih i ostalih uslužnih službi sve što je ostalo uklone i počiste. Prosječni gledatelj ne mora znati što će se dalje događati na HRT-u. Barem mi u SKISE-u mislimo da ne mora znati ništa....baš ništa :-)
SKISE-ovci, sretan Vam Dan Hrvatske radiotelevizije!
Vaš sindikat
Post je objavljen 08.05.2006. u 14:57 sati.