S velikim užitkom dovršavam još jednog Jamesa Ellroya, nazivom „Veliko Ništavilo“ (u originalu „The Big Nowhere“) bolesnika sa pitbullom kojem je opsesija istraživanje neriješenih brutalno-morbidnih slučajeva u Los Angelesu tijekom pedesetih godina prošlog stoljeća. Po njegovom romanu, snimljen je film '95.-te godine, u kojem je veća-od-Velike-Britanije Kim Basinger pomela Oscara za ulogu prostitutke, majstor za obitejske thrillere sa jeftinim zapletom, Curtis Hanson je (i još neki ćelavi očalinko) dobio Oscara za scenarij, a mi ko djeca gledali i uživali i pokušavali shvatiti tko je taj Rollo Tomasi. Film se zvao "L.A. Povjerljivo". Bolesnik s pitbullom, rečeni Ellroy, piše najbolje krimiće koje sam čitao posljednjih godina, ali pošto sam ja prije Ellroya pročitao jednu tetu Agathu i jednog Sherlocka nisam mjerodavan, pa mooim phreakove da ne napadaju. Svoju luđačku opsesiju mućkama u svijetu show-bussinesa pedesetih, uspijeva pretočiti u najzamršeniji i najzanimljiviji noir kimić, koji počinje direktom u glavu: desi se do u detalje opisano gnusno ubojstvo. Istražuje ga detektiv kojem se privatan život svodi na votku, whiskey i praćenje sumnjivih tipova po sumnjivim klubovima, koji zabrije sa krivom ženskom, da bi na kraju došao do otkrića do kojeg bolje da i nije došao, shvati da koji mu je đavo to sve trebalo, i na kraju pobjegne sa istom ženskom, u smiraj dana sa torbom punom love. Klasična noir priča zagađena s hrpom spletki koje uključuju komunističke lobbyje Hollywooda, sindikate glumaca, sindikate radnika, hollywoodske dilere i svodnike, korumpirane policajce, zle maćehe, muške kurve, psiho jazz-svirače, Howarda Hughesa i još gro frikova koji ne mogu stati u ovaj post.
James Ellroy je famozan po svojoj tetralogiji „L.A. Kvartet“ koju čine četiri romana (ma ajde!) od kojih ja znam za tri: „Crna Dalija“, „L.A. Povjerljivo“, „Veliko Ništavilo“(ak neko zna kak se četvrti zove nek javi, jako me zanima). “Crna Dalija“ je bio moj prvi susret sa Ellroyem, i propisno me šokirao, jer sam tražio neko lako štivo, bilo što da prikatim vrijeme po putu. Dok se vlak taljigao po prugi, a u kupeu dvije namirisane i napadno ušminkane školarke iz srednje turističke gorljivo raspravljale o najnovijem albumu Nine Badrić (mislim da je onaj „Personality“ ili tako neki kurac, bilo davno, jebiga), ja sam bio u Americi 50-tih i ganjao gada. Čim otvorite bilo koji od ta tri romana, imate dojam da je Ellroy radio kao detektiv ili policijski dopisnik jer je detaljno upućen u sve djelove policijske istrage, odlično vlada pojmovima i policijskim šiframa i opsesivno opisuje mjesta zločina do najsitnijih detalja. Sva tri su crna kao podočnjaci njihova tvorca, a čitanje tih romana je zapravo sitna borba sa vašim pamćenjem i sposobnostima logičkog zaključivanja, natjeravanje da shvatite i povežete sva imena i sve mućke, igre i igrice koje Ellroy sipa kao iz rukava. Negdje oko pola romana vjerojatno odustanete, i samo pustite da vas radnja pojede sa hrpom činjenica, imena, pojmova, događajčića koji odvraćaju pozornost od glavne radnje, ali i dalje čitate jer vas gorljivo zanima ko je to đubre koje je napravilo onu gadost na početku romana i ne možete si pomoći da ge ne mrzite, iako nemate pojma ko je. I onda postanete kao i njegovi likovi, zbunjeni onim što im se događa, ali se svejedno bore i djeluju, ni sami ne znajući protiv čega i koga. Na kraju romana shvatite da uopće nije ni bilo potrebno da sve te sitne činjenice povežete jer se na kraju sve objasni i stvar ispadne daleko jednostavnija nego što se činila na početku ili u sredini. Ali ispadne još odvratnija i gnjusnija, a vas ostavlja sa pitanjem „Kako je to uspio?“
„Veliko Ništavilo“ je fin zalogaj ali i tvrd orah za sve krimi phreakove a i za one koji samo vole pročitati dobru knjigu. Koliko je zapleta falilo „Crnoj Daliji“, toliko ga V. N. isporučuje u pozamašnim količinama, a koliko je dubine falilo „L.A. Povjerljivom“ toliko „V.N“ njome obiluje. Rezultat toga je djelo britkog uma za koje stvarno treba imat jak stomak, i od kojega se bez ikakvog beda može snimiti solidna serija koja bi pokopala sve CSI-je, Ekipe za očigled i Autopsije i sve one gluposti što puštaju preko tjedna navečer. I još Ice-T kao policajac i to detektiv. Ma daj, pa nemojte me zajebavat! Sherlock Holmese, vrati se sve ti je oprošteno!
Post je objavljen 08.05.2006. u 13:42 sati.