Nekako imam feeling da se naš b(ij)eli grad još nije probudio, a došlo je jbno proljeće (već odavna, ne?)..
zG je i dalje kilav, pasivan, monoton, konvergentan....
sve je nekako napola, sterilno, uniformirajuće, kao i obleka lijepih zagrepčanki;
ovoga proljeća, u modi je
indigo plava
(na koju moja mama dobije mlade, jer pobogu kćeri, to je boja naših radničkih kuta i sirotinje, bacaš pare na krpice koje u Tkz-u, direktori tvornica za izrabljivanje naših teta krojačica, kupuju na kile..),
platforma cipelice – fale samo borosane – očito ipak nije dovoljna samo-promocija Nine Violić,
nemoguće ljetovanje (čitaj preskupo) na Hvaru (jbni francuzi)
i picice od frajera,
ali o tome nekom drugom prilikom...
Na početku mali osvrt na kazališnu i kino ponudu, onaj dio koji sam uspjela uhvatiti proteklih tjedana...
Primero,
u zG-u se održavao Queer festival - unatoč nekim negodovanjima
(za što mi plaćamo porez?!?)...
meni je sasvim ok (od samog naziva, koncepta, i sveg ostalog - pripadajućeg..) što se nešto takvo uopće organiziralo...
ne iz razloga propagiranjanja nekog usmjerenja, već pod čistom parolom 'umjetnosti' (pa makar to bilo pod prozironm krinkom, no nebitno, potpisujem svaku prigodu da se našoj «urbanoj» sceni i pruži nešto u-r-b-a-n-o)...osim toga danas je sve umjetnost, vrijedila, ne vrijedila, tako da....
U svakom slučaju, da se 'guzim' u nekoj fotelji u ministarstvu kulture ili još bolje u poglavarstvu grada, dala bi dečkima i curama iz ogranizacije pare da ponove sve još jednom (njima i svim ostalim ljudima koji imaju ideja, al para niotkud..)..
jbš protestiranje i parade, mi smo ljena generacija za revolucije (od '78 pa nadalje...),
a naši vodeći političari/ke indolenti izdrci frustracija ondašnje generacije, tako da sve skupa – veliko ništa...
ukratko....iz čistog razloga jer već dugo nisam pogledala neku dobru plesnu predstavu (a da nije prodavanje magle) kupila ja karte za queer-ovsku "At Swim Two Boys".....
u dvi tri riči - plesna predstava s jednostavnom, ali prilično inventivna scenografija, odlična glazbena podloga (izvedena uživo)...in my humble opinion interesantni produkt plesnog i glazbenog teatra...
naime, radnja se odvija u niskom bazenu, s nekih 5-10 cm vode....dvoje glumaca nosi čitavu predstavu, gdje monolozi i dijalozi nisu potrebni, sve se izražava pokretom koji se savršeno nadovezao na glazbu (koja i diktira na neki način dinamiku pokreta, a time i samu predstavu)...
mene su autori, definitivno kupili sa scenoskom postavom, također i djelovima predstave gdje predstava sama «predstavlja» sebe, kroz screenove aktera tj prvenstveno plesnih pokreta i emocija (na tzv zidu bazena)...prilično dojmljivo i lišeno uvijek prisutnih bolesti...
(imam samo kritiku na sam kraj predstave- pre_patetično; iz čistog razloga nedostatka pokreta koji bi okarakterizirali ono što se dogodilo..ovako su autori nekako pribjegli nekoj tipičnoj kazališnoj izvedbi zamišljenog)..
Sama tema – «dvojica dječaka iz Irske koji su tijekom mračnog razdoblja buđenja irskog nacionalizma,početkom prošlog stoljeća, budili i svoju čežnju za prisnošću i nježnošću,potpuno neshvatljivu u ono doba u religijom zasićenoj Irskoj....»,
a naravno i prigoda povodom koje se izvodila predstva dala je naslutiti o kakvoj je predstavi riječ...i to je ok..
no problem je bio u ljudima koji su doslovce shvatili i progutali riječ Queer....i došli na predstavu vidjeti drpanje dva frajera (red golotinje, red pipkanja...) ostalo nebitno – to je profil 20 % dijela publike koja je došla..zvjezdice i hrv celebrtiji izostali su ovoga puta, vjerojatno iz straha od prišivanja kakve etikete...)
Komešanje tijekom predstavem, sad će, sad će, komentari nakon (mislim da većina tih ljudi inače i ne dolazi u kazalište, i spada u onu kategoriju hrvata, koji se prodaju pod urbano, a idu u........, nisko inteligentna bića, nafilana svakakvim (u ovom slulčaju ekstra desničarskim), homofobnim stavovima, ekipa željna senzacije, pogotovo biti dio nje, oni koji su došli samo da bi vidjeli nešto što su im njihovi krnji mozgovi projicirali i zamislili – drpanje, ševu, jebačinu dva frajera, naravno kako bi se kasnije mogli zgražati nad viđenim i laprdati uokolo...)
Da se razumijemo, da, predstava govori o ljubavi 2 muškarca (tinejdžera)...
međutim, sasvim dovoljni bili su scenski pokreti, kako bi se dočarala prisnost, emocije, čežnja i sama ljubav te dvojice...
u prijevodu, ako ste lišeni predrasuda, moguće je bilo njihov odnos doživjeti kao odnos para (ne heteroseksualnog, niti homoseksualnog), odnosno dvoje koji se vole......
spomenimo da je od svega očekivanog dotični dio publike vidio tek nježni poljubac koji je samo zaokružio cijelinu njihovog odnosa, bez imalo patetike, ikakve provokacije i sl..
Ukratko, žalosno je da se viđene predstave koje prikazuju ljubav (čežnju, strast, tugu...) žene i muškarca, ne izvode na ovakav način, već podilaze sveopćem tredu i potrebi, that sex sells everything...
Apropo plesnog teatra, dan prije gledala sam nešto (ne znam da li to nazvati predstavom ili kolekcijom preformansa) što ide u totalno drugu kategoriju – teatar apsurda..
OliveR Frljić i njegova «Sedmorica protiv tebe» u Itd-u svakog će (čestog ili rijetkog) konzumenta kazališa ostaviti prilično u konfuznom stanju...
Ukratko, predstava ima genijalnih crtica, posljednja scena s Antigonom -genijalna je, no moj je dojam bio da većina pubike to nije doživjela toliko smiješno kao šačica studenata s Akademije koja je doslovce vrištala na drilanje tzv studentice Anice Tomić – Antigone (odlična izvedba) od strane tzv prof. Ane Karić (jedna od ikona hrv. glumišta, standardno genijalna, ali valjda je imala loš dan, jer je njena izvedba, meni osobno, uz uvijek lošu Barbaru Nolu jedna od gorih)...
Kad sam već kod glumica, Nataša Dangubić bila je g-e-n-i-j-a-l-n-a, Darija Lorenci vrlo dobra, i izdvojit ću još Jelenu Vukmiricu (plus dobiva jer je njen engleski izgovor zaista nenadmašan naspram ostalih glumica, iznimka Nataša D.)...
Da sublimiram na kraju, predstava je puna apsurda..presvlačenje najelona preko publike, interaktivni dio (kojekakva pitanja..)koji je publika sabotirala totalno (dajte molim vas), do djelova koje bi ja svrstala u čisto izdrkavanje (možda genijalno, ali ipak izdrkavanje)..
Frljić ima naznake genijalnosti, ali fali mu neka poveznica, TOUCH..
u svakom slučaju nisam sigurna koliko će se našoj (široj) publici (iako, zapravo predstava i nije namjenjena takvima), svidjeti predstava, no u svakom slučaju čekaju nas i apsurdnije predstave od ove...koje zaista neće imati veze s umjetnosti...
Grbavicu ostavljam za neki drugi put....kao i ostatak s početka posta..
Post je objavljen 08.05.2006. u 13:41 sati.