Evo mene - konačno. Imam malo lufta pa da napišem nešto što sam trebala još prošli tjedan. U četvrtak(?!) poslijepodne bio je prekrasan dan. Išli smo kod muževog bratića u vinograd. Inače blizu tog vinograda je naša jedina skijaška staza, pa tamo idemo zimi, a između u vinograd k Paji. Imam tri Paje oko sebe - svog zakonitog Paju, njegovog bratića Paju i kćerinog trenera Paju. Stigli mi u vinograd (usput smo "zajašili" neku grabetinu i odvalio nam se auspuh). Moj psovao sve svece, što se meni nikad ne događa (!!!),jer kad ne mogu pomoći ni ne sekiram se. Kad smo stigli, dvije blizanke (inače imaju ih zahvaljujući blagodati koja se zove umjetna oplodnja) - svaka na svom kraju travnjaka. Jedna u kanticu trpa zemlju i grumene trave, druga šulja svuda i cendra... Obadvije musave oko usta od zemlje, zubi im puni trave...Tajperiod odrastanja je daleko iza mene (prije otprilike 11 godina). A njihovi roditelji nas jedva dočekali. Inače su super par - otkačeni i vole se. Jednostavni su i ne prenemažu se,on je između ostalog i biker i kad je već bila dobrano trudna s curama, na motoru su išli na more (!!!). I tako oboje sretni, uvalili nam klinke i primili se roštilja. To je bila hiperaktivna roštiljada, nije bilo serviranja, svi smo jeli prstima,čapali iz lonca i grabili se za komade pečena špeka (kao da vratina i pileća prsa ne postoje). Tata i mama hrane sebe. usput hrane kćeri ( pri tome ne gledajući jel ove još imaju u ustima ili ne), hrana pada po podu, jedna kupi s poda i trpa drugoj u usta. Svi se nalijevamo s bambusom (osim mene, ja ne miješam crno vino s ničim). Onda moja šogorica lovi motiku i ide saditi neko cvijeće koje nikako posaditi dva tjedna. Uglavnom iskoristili nas maksimalno, jer kad su sami, ništa od njih dvije ne stignu. Dotle ove dvije male biserke hodaju oko stola i svugdje zapnu glavom, pa svako malo - cendranje. Dan je završio tako da smo svi bili musavi, djeca drečava (pospana) i krenuli svatko na svoj kraj. Da napomenem da smo na povratku proizvodili takovu buku da su se svi okretali za nama. Moja kćer se legla na stražnja sjedala ( jer ona je u fazi života kad ju je svega sram, i sve joj je blamaža). Toliko o jednom poslijepodnevu, koje je domaćica provela malo manje - bijesna.
Post je objavljen 08.05.2006. u 12:46 sati.