Marketing
šoping
Unatoč uvjerenju da se žene liječe šopingom, ja ga mrzim svakim atomom svoga tijela. Kada u kući nestane soli ja ne kuham danima dok se psihički ne pripremim da odem obaviti tu najgadniju obavezu mog života.
Traume su se razvile iz nekoliko scenarija ;
Šoping sa mamom ili rodbinom; svodi se na to da vi gurate kolica, brzinom krepanog puža dok mama/tetka prevrće sve i jedan artikl izložen na policu kao i one koji stoje u kutijama. U tom procesu vas sto puta pitaju šta piše sitno tipkanim slovima i koja je točno cijena. To je ne moguće odrediti jer "radišni" trgovci samo nabacaju cijene pa si ti misli. Putovanje kroz trgovinu tipa kauflanda, getroa, metroa traje otprilike tri do četiri sata. U tom periodu se još pet puta vraćaju na početak da vrate dvije stvari a utrpaju tri i još jednom provjere ona sitno štampana slova. U ovo ubrajam i svekrvu pa radi mira u kući više ih ne vozim u šoping, ni mamu ni svekrvu. Jednake su. Žene hrčci 
Drugi scenarij koji mi je ogadio šoping je odlazak u trgovinu sa prijateljicama. Jedno ljeto smo se frendica i ja, junački uputile u potragu za kupaćim. Sva sreća pa je ovo mali grad. Uđemo u trgovinu a na dve police izloženo miljon kupaćih.
JA; jednodjelne eliminiramo, špekac se mora posunčati, eliminiramo sve bapske modele ; one za naše mame, bake.... itd. Izbor se suzio na 10-tak modela, 6 eliminiram prema boji i od ona četiri na eci peci pec odaberem jedan. Za to mi je trebalo cirka 3 minute. U naredne dvije se konzultiram sa trgovkinjom oko unatoč glede veličine, platim, uzmem kesu, okrenem se a frendica još ni da bi 
FRENDICA; eliminira jednodjelne, pa bapske, pa boju i ostane na 37 primjeraka. Sve ih uzima i uvlači se u kabinu. Proba prvi, pa pet minuta razmišljanja, zove mene, pa vijećamo, pa ga eliminiramo i kreće na oblačenje idućeg. Tako u krug narednih 67 minuta. Svodi izbor na 10 primjeraka od kojeg svaki ima manu. Jedan stoji ovako, jedan onako, kopča tu, kopča tamo. Ja sa ozbiljnim bolovima u stopalima i živcima na rubu izletavam van, sjedam na rub pločnika i palim cigaretu. Razmišljam šta mi je ovo trebalo... Ulazim u trgovinu, 10 primjeraka je uspjela smanjiti na 6 primjeraka. I dalje svaki ima manu. Ja dobivam živčani slom i ona kupuje jedan sa nadurenim izrazom lica i gronjka čitavo vrijeme oko unatoč i glede boja, šara, kroja, oblačenja itd.itd.
Gronjkanje se razvlači na narednih 10 dana mora. Svim silama se trudim da je ne utopim u plićaku. Dolazimo doma, ona radi znatiželje proba moj kupaći i oduševi se s njime. Spašavali su je starci, susjedi, prolaznici 
Cijeli scenarij se može primjeniti na kupovinu odjeće, cipela i tome sličnog.
Onda je u moj život uletio Vještac koji je na drugačiji a nekako isti način zamjenio šoping s prijateljicama.
Kupovina tenesica sa Vještcem je jednaka vješanju; visite na konopu i lagano se gušite.
Vještac uvijek od prve odabere sve modele koji nemaju broja, a kako nosi 47 to su otprilike svi modeli 
Onda trgovci uspiju iskopati nekih par modela da ih ima u tom broju.
Onda se Vještac okreće i pita ; "Jesu dobre?"
JA; "Jesu".
Vještac ; "Pa jel ti se sviđaju?"
JA; "Meni se ne sviđaju ni jedne tene osim starki".
Vještac; "Pa šta misliš o ovima?"
JA; "Isto što i o svim ostalima".
Mrk, nezadovoljavajući pogled. Na to si ja dam malo truda pa ih proučim pa mu dam razloge za i protiv. 90% tih razloga je izmišljeno sranje na kvadrat. Vještac se razvlači po trgovini k`o krepana maca, gleda, okreće, preokreće, njuška, rasteže, nateže..... Ja se pokušavam namjestiti tako da mogu malo odćoriti a da me drugi ne skuže.... Odlazimo, vraćamo se, pa opet odlazimo, na kraju ih kupuje. On je sretan, ima nove tene a ja bolove u stopalima, glavobolju, blaži stupanj dehidracije ali sretna sam, idem doma!
Post je objavljen 08.05.2006. u 11:17 sati.