Mi, odrasle jedinke ljudskoga roda, sposobni samostalno prosuđivati, donositi razumne zaključke, rješavati probleme i nesuglasice na civiliziran način, trebali bismo biti uzor mlađima. Trebali bismo im reći što je dobro, a što loše. Pokazati im svojim primjerom. Podučiti ih.
Čista utopija, zar ne?
Evo, svježi primjer mi je ova rasprava, da ne kažem pizdarija, koju izvode Katunarić i Jergović. Još samo fali da se počnu vući za brade i šutirati jedan drugoga na dvorištu ispred škole. O, pardon, oni su odrasli - ta imaju brade - oni se ne valjaju po školskim dvorištima. Mora da sam ih zamijenila za neku drugu infantilnu dvojicu.
A možda je to ugovorena taktika. Možda kad klinci vide kako se odrasli ljudi od pera ponašaju kao mamlazi, zaključe kako ima nešto u tim knjigama - nekakav eliksir mladosti, nešto što garantira vječno unutarnje djetinjstvo - pa ostave kompjuterske igrice koje glođu moždane vijuge i prebace se na čitanje knjiga. Hm, vrijedi o ovome porazmisliti ...
Post je objavljen 08.05.2006. u 09:45 sati.