Kako i sami znadete naša svjecka espedicija na svomuputu za zinbabvej, je prošla kroz još jedno misto važno za povjest. I zemljopis isto. A irudami važno je to misto i za prirodu i društvo. I za rvacki jerbo smo se mi tamokarec potpisali na glagoljici. I tako ostavili trajni znak Rvackoga pisma i kulture! To se misto zove Petra! Iz rečene petre smo krenili bržambolje jerbo su u neka doba iz onoga hodnika izletili neki čovici, vriskali, kumili rukan u nebo i gledali u nas krvavin očiman. Tako smo se brzon potrpali u tobus i krenili brzinon munje koja ima astmu da izbjegnemo njijovo očito zadovoljstvo što smo se potpisali u hodmiku. Još su oni za nami trčali na devan, vikali nešto, i pokazali nan još jedan svoj običaj, da pucaju za dragin gostiman. undak se je Bluz uspejo za antikvitet i tako je đava lipo odnijo i deve i čovike. Više ji nismo čuli...
U neka doba je na tobus sletijo bracin golub pismonoša, a moremo ga zvat i knjigonoša kad je o Bracinin porukan rič. Tako smo se obradovali da mu nisan uzejo za zlo što mi se posrajo ravno na čelo.U porukan nas Braco obavješćava da su oni dobro i zdravo, što ste imali priliku pročitat i da tražu Kralicu pa će za Izrael. Isto tako nan je otvorijo oči po pitanju paje, jerbo mi nismo ni primjetili da ga nema. Kad smo proljudikali o tomu slučaju, Pajinu, došli smo do saznanja da ga niko nije vidijo od Kabula, kad je oša srat iza kuće.Morebit smo ga tute zagubili.Jednon će ga to njegovo sranje glave doć. Pošto smo mašala daleko od kabula, pa nema smisla da se vraćamo nazad, a pošto je Pajo snalažljivo i bistro momče donili smo jednoglasnu odluku:"Ko ga jebe, nek se snalazi, zna di smo pošli!". Moran van objasnit i kako nismo vidili da ga nema.Najime u klraju tobusa, na sečiji je nabacana svakakva roba i tute je Pajo volijo prileć, a kadikad bi se zamota u tu robetinu da ga nemereš vidit. tako smo mi mislili da spava ko krmak! I nismo ga budili.Kad bolje razmislin nismo ga ni mogli budit ni da smo tili jerbo uopće nije bijo u tobusu. A da vi ne pomislite kako kad je toliko robetine tamo nabacane, naše žemske ne vode računa o igijeni i uređenju tobusa moran van reć da to nije istina. Tobus nan je uređen i mirluhan odkad su one snami.Samo Sandrkan još smrdi.
Nego da se vrnemo na glavno, na putovanje! Ljudi moji koja je ovo budalasta zemlja, plaže ima kilometrin ali mora nigdi. I ne ulažu čini mi se u turizam. Jerbo cilo vrime nismo vidili ni jednoga kupača. Ni sunčača isto.Da je nami ovolika plaža irudami bila bi puna čeha, pa nek odaju do mora.Kad je ovliko žala znaš da je negdi more.
Nego, kako je ovde sve isto mi smo van se , nećete virovat malo izgubili. Neznamo kud ćemo. Neznamo ni kud nećemo, jerbo je svugdi isto i svugdi ravno. Nemeremo ni naprid ni nazad, jerbo neznamo di je naprid a di nazad. A znamo se mi, znamooo se orjentirat.Po mahuni, ovi mahovini narafski. I undak smo uputili Mamu, Slatkogrko i Kvadar da nađu neko drvo i njemu pripadajuću mahovinu. Nisu našle drvo ni mahovinu, ali su našle dvi sumčanice i jedan osip od sunca, po koži. Kako misija nije uspila odlučili smo čekat kakvoga prolaznika pa ga priupitat za smjer. Za vrlo kratko vrimena cirka neki 12 sati naletija je jedan bedujin. Malo je bijo čudno obučen, drugovačije od ostalih koje smo viđali, a skroz je bijo drugovačijo od onoga što su ga mama i Arianna mlatile jerbo nigdi na njemu nisi moga vidit modricu. Selma ga je prva ugledala i poletila knjemu da ga pita za smjer za Izrael, a on ništa nije govorijo, samo je piljijo u nju.Irudati kako i neće kad je u onoj žurbi kad ga je ugledala zaboravila grudnjak obuć.Pa mu je ulipšala dan! kad smo mi ostali došli undak je odvojijo pogled od selminih Božemiprosti, i uputijo nas. To smo i uslikali da ostane upamćeno na pičkersu:

čin je pokaza rukon, sija je sa svijin pajdon na nekakvoga prdavca i oša svojin poslon.I to smo uslikali:

Dugo smo se još pitali šta je radijo onon drugon rukon???
Svejedno uputili smo se kud nas je uputijo. I vozili, vozili, vozili, vozili. A undak prid zoru smo vidili nekakve kuće, đavla kuće tvrđavu, nu šta smo vidili:

Došli smo do vrata i uputili Feby, pošto ona zna jezike da priupita di smo to? Pričala je s nekin čovikon u crnoj monturi i mavala rukan, i malo-malo pa bi se uvatila za glavu. Kad se vratila rekla nan je di smo:"Na Sinaju!" "Dobro, a di je to?"- pita je Toza iz svoga ležećega položaja.Odgovorila nan je da je to na granici Egipta i Izraela, našta smo se mi počeli veselit, dok nan nije rekla da je to s druge strane, i da nas je oni navrnuti bedujin jebamušarenpasmater krivo uputijo! E, sad mi je ža što ga Mama i Ariana nisu dovatile, njima se baš nekako omililo mlatit lokalno pučanstvo, poglavito bedujine.
Ali u svemu tomu ima nešto dobro, baren znamo di smo!
Parkirali smo tobus i nako grupno razgledavali tu velebnu planinu, naravfski odozdal, jerbo nan se nije dalo penjat. U neka doba, smo iza jedne okuke čuli:"LJUUUDIIII AJMEEE VAMOOO DOLAAAZIIII!!!"_-zavriskala je Kvadar gledajući u ovo:
Kad smo vidili svi smo popadali na kolina i samo blenili u grm.morebit mi i nebi tako reagirali, da nan Feby nije ispričala šta se ovde sve dogodilo, na ovoj planini. Ali tute nije kraj!
U jednomu času, dok mi tako klečimo i gledamo sad već podase jerbo niko od straja nesmi pogledat u grm začuje se glas:" PUUTNICIII IZ TOOOBUSAAA ZAAA ZINBABVEEEJ!"
"A?"-odgovorimo u glas
"JESTEEE LIII SVIII TUUTEEE?"-opet kaže glas
"Nismooo"-odgovorimo mi
"A DIII SUUU VAAN OSTAAALIII?"- opet će glas
"Za neke znamo,za neke neznamo"- odgovori Toza koji je najhrabriji jerbo je već mrtav
"AAAA ŠTAAA MIIISLIIITEEEE ŠTAAA JAAAA RADIIIIN OVDEEE?"-opet glas
"Neznamooo"-kažemo mi
"GRIJEN SE JERBO STE ME ZABORAVILI U KABULU JEBOVASSUNPOR, PA SAN DOŠA S NEKAKVO LADNJAČON DOVDE. SMRZA SAN SE KO PIČKA"- kaže glas i izađe Pajo iza kamena
Dalje nije lipo pisat jerbo dica morebit ovo čitaju...
I samo još jedna poruka: BRACO, ONI TVOJ GOLUB SE PRIVALIJA MRTAV NA SRID TOBUSA KO ONI PARTIZAN IZ VRDOLJAKOVA FILMA. UVATILI SMO JEDNU PUSTINJSKU SOVU PA JE SELMA ARIANNA I KVADAR TREMIRAJU DA BUDE GOLUB PISMONOŠA. KAD ZAVRŠI TEČAJ ŠALJEMO TI JE!!!
Post je objavljen 08.05.2006. u 02:06 sati.