Bad Blue Boys
Početak navijanja za nogometni klub Dinamo Zagreb seže još u daleke šezdesete godine prošlog stoljeća. Iako tada neorganizirani, te generacije navijača postavile su temelje navijačkog pokreta u Zagrebu. Iz tih najranijih dana Dinamovih navijača ne možemo a da ne spomenemo najveći uspjeh kluba, kada je 1967. godine u Kupu velesajamskih gradova, današnji Kup UEFA, u finalnoj utakmici savladan Leeds United. Najodaniji navijači Dinama, naravno prisustvovali su gostovanju u Engleskoj, a na povratku u Zagreb, bio je priređen zaista veličanstven doček, kojeg oni stariji kroničari još i dan danas znaju prepričavati. Iz tog vremena posebno interesantne su bile utakmice sa klubovima iz Srbije, prvenstveno C. Zvezdom i Partizanom gdje su navijači zdušno bodrili svoj klub, ali i jasno dali do znanja da Hrvatska ipak znatno više naginja zapadu od istočnih susjeda. Beogradske klubove dočekivalo se "na nož", a iz tih vremena pamte se i neke tučnjave sa mrskim neprijateljima. S promjenom kontura stadiona, te samom formom navijača, oni najžešći, koje TV komentatori najčešće prozivaju najvatrenijima, dobivaju svoje na sjevernom stajanju. Mnoge tadašnje fanove to nije moglo zadovoljiti, pa sredinom sedamdesetih često ih možemo vidjeti i na istočnoj tribini, koju za vrijeme derbija dijele s navijačima Hajduka. Period na prijelazu iz sedamdesetih u osamdesete karakterističan je po sjajnim rezultatima Dinama, tako da ovaj klub prati mnoštvo navijača na gostujućim utakmicama, a stadion u Maksimiru nerijetko je ispunjen do posljednjeg mjesta. Glavni navijački rekviziti uz šalove i kape, su zastave na štapovima, koje još nisu bile zabranjene. Podsjetimo, zabrana unošenja zastava na štapovima dešava se neposredno nakon tragedije na stadionu Heysel¸1985. godine. Poslije punih 24 godina apstinencije, Dinamo 1982. osvaja prvenstvo. Te sezone Dinamo je bio praktički nepobjediv, izrazito nadmoćan nad ostalim rivalima. Publika i navijači naprosto su živjeli sa Dinamom i za Dinamo. Primjera radi na posljednjoj utakmici te sezone protiv Budućnosti, u Maksimiru se okupilo impozantnih 50.000 gledatelja. Te 1982. godine Dinamo je imao i rekordnih 45.000 članova, a cijela ta šampionska godina odrazila se i na navijače, tako da se te sezone bilježi i postavljanje prvog velikog, pravog navijačkog transparenta "VOLIM TE MAMA, AL NE VIŠE OD DINAMA". Nakon toga sve je išlo nekim svojim tokom, a blizina Italije i fanatični Englezi ostavili su i traga na Dinamovcima. Želja za organiziranim odlaskom na utakmice i isto takvim navijanjem, vrlo brzo urodila je plodom. Utakmica u Splitu 1986. godine sa starim rivalom Hajdukom označila je početak današnjih BBB, kakve ih poznajemo. Prema uzoru na već spomenute Talijanske i Engleske navijačke grupe i Dinamovci su tako željeli imati svoj naziv. Predloženo je bilo BAD BLUE BOYS i na opće oduševljenje prihvaćeno i kod onih drugih navijača Dinama koji nisu prisustvovali gostovanju. Iz dana u dan, iz utakmice u utakmicu članova je bilo sve više, a naravno raste rejting onima sa većim brojem putovanja. Dolazi i do svijesti o vlastitoj promociji tako se rade novi transparenti, sve češće se pale baklje, a i incidenti postaju sve češći. Nasilje se prihvaća kao zaštita grada, a i sami istom mjerom bivaju dočekivani u svim krajevima bivše države. Nacionalni naboj je posebno prisutan u utakmicama sa omraženim istočnim susjedima ,pritom se na tim utakmicama u navijanju za Dinamo i Hrvatsku pridružuje i cijeli stadion.Općeprihvaćeno je mišljenje da su BBB su tih godina pokrenuli naciju i utrli put buđenja hrvatskog naroda iz komunističkih pandži bivše države Jugoslavije.
Krajem osamdesetih sa sjeverne tribine, BBB se premještaju na istočno stajanje, a glavna svrha te promjene bila je blizina terena i želja da ih se što bolje čuje. Vrlo brzo postaju prepoznatljivi sa "navijačkim uniformama" spitfire jaknama, brojnim gostovanjima i sklonostima pravljenju nereda. Među starijim pripadnicima još i danas se vole prepričavati legendarne tuče u Beogradu, Novom Sadu, Rijeci, Splitu, Banja Luci, Ljubljani. BBB se i prvi suprotstavljaju tadašnjoj miliciji 1987. godine, kada u trajnom vlasništvu navijača ostaje i par zaplijenjenih pendreka, te jedan pištolj. Nakon tog obračuna, mediji Bad Blue Boyse proglašavaju najmilitantnijom skupinom, a kao dokaz i potvrdu svoje grupne snage je i objavljivanje svojevrsne 1988. godine u talijanskom SuperTifu, gdje su BBB proglašeni trećim navijačima u Europi po huliganskoj žestini, odmah iza navijača Liverpoola i Chelsea. Sklonost ka neredima postao je uobičajen i sve prisutan među navijačima Dinama. Ovo razdoblje obilježilo je i pojavom sve ljepših transparenata, baklje i dimne kutije postaju prisutne na svakoj utakmici, a pošto je bivša država pucala po šavovima dolazi do sve većeg nacionalnog naboja, zagovara se Hrvatska liga.
13.05.1990.
Taj datum zauvijek će ostati upisan u povijesti Bad Blue Boysa, Dinama, ali i Hrvatske države. Tog dana se na Maksimirskom stadionu trebala odigrati prvenstvena utakmica između Dinama i C. Zvezde. Utakmica koja je oduvijek privlačila posebno velik broj gledatelja, jer to nije bio samo obični susret nego i mnogo više od toga. Dugo osporavani BBB, stali su na branik grada, domovine, a mnogi danas taj datum uvrštavaju kao početak borbe za neovisnost Hrvatske. U Zagrebu se tog dana vodio pravi rovovski rat. Prema smišljenom i unaprijed planiranom scenariju, navijači C.Zvezde započeli su sa lomljavom i razbijanjem stolica na južnoj tribini, što je alarmiralo jurišne odrede BBB. Srpski milicajci zaštićeni kacigama i štitovima sve su to mirno promatrali, naravno kad su te iste nerede započeli njihovi sunarodnjaci. Palica su se primili tek kada su BBB krenuli u osvajanje terena i proboj prema južnoj tribini. Dinamovci su osvajali dio po dio terena, a zatim je uslijedilo povlačenje i iznova napad. Krvi i ranjenih je bilo na obje zaračene strane. Suzavcima i vodenim topovima milicija je tjerala navijače van kruga stadiona. U tim trenucima općeg kaosa tadašnji kapetan Dinama Zvonimir Boban, kako bi zaštitio jednog navijača kojeg je izrazito brutalno udarao milicajac, skočio je na njega i- nokautirao ga. U Bobanovu skoku bilo je i mnogo simbolike, bio je to skok i otpor nasilju, nepravdi, i najava skorog raspada bivše države u kojoj su Hrvati bili građani drugog reda. Bitka je trajala nekoliko sati, a izvan stadiona i do kasno u noć. Sve svjetske novinske agencije ubrzo su javljale o velikim neredima u Hrvatskoj metropoli, spominjalo se da ima i mrtvih. Bio je to dan koji se pamti i koji se nikada neće zaboraviti. Nakon utakmice sa Zvezdom ništa više nije bilo kao prije. U Hrvatskoj je došlo do smjene vlasti, komunisti su protjerani sa svojih položaja, a svi oni milicajci koji su se utaborili na svojim mjestima odstranjeni su upravo zaslugom BBB. Iste godine najvjerniji navijači plavih sele se na južnu tribinu, a Fan Club, koji je počeo sa radom samo nekih mjesec dana ranije organizira i proslavu prvih pet godina postojanja BBB. Utakmica sa Partizanom odigrala se bez incidenata, prvenstveno zbog nedolaska beogradskih navijača, koji se nisu usudili doći u Zagreb, ali isto tako i sa do tada neviđenim pirotehničkim spektaklom. Baklje, dimne i veliki vatromet obilježio je proslavu godišnjice, ali i nagovijestio definitivni raspad tadašnje Jugoslavije. Rat kojeg je izazvala agresorska Srbija, odvodi veliki broj BBB-a na prve linije fronte diljem Hrvatske, gdje nemali broj polaže svoje živote. U tim ratnim vremenima, odnosno 1991. godine, politički nepromišljenim činom klubu iz Zagreba se mijenja ime, prvotno u Hašk Građanski, a dvije godine kasnije u Croatia. Sa tom promjenom imena kluba, protivnom volji navijača, BBB tako postaju jedini navijači na svijetu koji navijaju za klub koji službeno ne postoji. Oni koji su naredili promjenu imena kluba nisu računali da će navijači ostati vjerni Dinamu. Cijela stvar sa promjenom imena kluba otišla je predaleko i sam državni vrh se umiješao oko "slučaja Dinamo", pa tako BBB opet postaju državnim neprijateljem, baš kako su ih proglašavali i za vrijeme Jugoslavije. Godine koje su uslijedile, bile su obilježene mnogim neredima i sukobima sa policijom, protivničkim navijačima, prvenstveno Torcidom, te stalnim nadzorom i pritiskom na uže jezgro grupe. Pa ipak, koliko god ih vlast proganjala i navijače prozivala asocijalnim tipovima, efekt je bio upravo suprotan od onoga kojeg su htjeli. Svakim danom članstvo je raslo i odolijevalo svim nepravdama, a vlast se uvjerila da su navijači znatno tvrđi nego što su mislili. Devet dugih godina, BBB su se borili za povratkom Dinama, od raznih peticija, protestnog paljenja svečane lože na Maksimirskom stadionu, do građanskog neposluha u vidu nošenja Dinamovih obilježja koji se nikako nisu sviđali onima koji su ime i promijenili. Duga i po mnogočemu nepravedna borba urodila je plodom i nakon devet godina, BBB ponovno vračaju ime svome klubu. Umjesto da ih sve nepravde, represija i promjena imena kluba protjeraju sa stadiona i ugase kao grupu, efekt je bio upravo suprotan. BBB nakon svega izlaze jači, brojniji, organiziraniji, odlučniji i bolji no ikad prije u svojoj dugoj povijesti. Što reći za kraj kad su u pitanju BBB. Grupa koja je imala trnovit put prema svojem uspjehu i proboju na Europsku scenu vodećih. Svakako jedna od specifičnih i zbog svoje borbe za povratkom imena kluba, u koju su se aktivno pridružile mnoge poznate osobe iz javnog života, glazbenici koji su snimili navijačku himnu: "Dinamo ja volim", koja postaje zaštitni znak grupe i udarna pjesma na utakmicama, svoj doprinos dali su i glumci koji su napravili kazališnu predstavu "Dobro došli u plavi pakao", koliko smo upoznati radi se o jedinstvenoj kazališnoj predstavi posvećenoj isključivo navijačima, podiže se i spomenik u krugu stadiona za sve poginule BBB u domovinskom ratu, pišu se knjige: "Prvih deset godina BBB", te "Krvavo plavo", a snimljen je i dokumentarni film jednostavnog naslova BBB, koji je nagrađen i na nekim filmskim festivalima. BBB upoznaje i Europa sa masovnim gostovanjima od onog prvog u svojoj povijesti 1990. godine u Bergamu i utakmice protiv Atalante, nakon kojeg su slijedili Graz, Frankfurt, Gopingen, Barcelona, Milano, Auxerre, Zurich, Madrid, Newcastle, Manchester, Porto, Parma, Glasgow, Amsterdam, London..., a demonstraciju svoje snage rezultiraju u vidu nekoliko zaplijenjenih transparenata (Atalanta, Auxerre, Feynord, Milan, Olimpique...). Od 2001. godine navijači ponovno bivaju ujedinjeni u jedno kao službena organizacija, tako sa otvorenjem Udruge Navijača Dinama, kao svojevrsnog četvrtog fan cluba dolazi do ponovnog zamaha i napretka u kompletnoj organizaciji BBB-a. Od 2002. godine BBB, prvi u Hrvatskoj pokreću fanzin koji je isključivo posvećen samo njima. Fanzin BBB AJMO PLAVI tako vremenom postaje sve čitaniji časopis kojeg čitaju svi oni kojima Dinamo imalo znači u životu. Uz tekstove, u svakom broju objavljuje se mnoštvo fotografija bakljada, koreografija, nereda, gostovanja... BBB svakako slove za jednu od najorganiziranijih grupa, a ljubav prema svojem klubu znaju zaključiti riječima: Dinamo - to je ponos, nešto više od ljubavi, to je naprosto život. Ideš u školu, možeš je završit ili ne, radiš u firmi, možeš je promijenit, mijenjaš cure, mijenjaš cugu, mijenjaš aute, život mijenjaš - ali Dinamo ostaje Dinamo!
Post je objavljen 08.05.2006. u 01:51 sati.