Bio ja tamo večeras - nikad do sad.
Mogu vam reći - prostor stvarno obećava.Čini mi se da bi tamo moglo biti podosta party-a o kojima će se pričati.
Naravno, ovisi o vama i nama ili onima koji će tamo nastupati (program je nazvan "La noche latina"), ali, što se prostora tiče, vrlo je topao.
Imao sam prilike razmijeniti par riječi sa vlasnikom lokala i, naravno, sve je obećavajuće - vidjet ćemo.
Dakle, imati ćete gdje plesati, odmoriti, cijene su umjerene ("Fanta" 12 Kn), vrijeme je sve toplije, postoji parkiralište, tramvaj nije daleko, ... moglo bi to biti lijepo proljeće na Jarunu.
Ono što je predhodilo ovom mom posjetu "Macao"-u (uvijek volim, ako je moguće, vidjeti novi prostor par dana unaprijed) je jedna plesna predstava koja nije u duhu salse, tematski određena ... nešto drugovačije.
Moja bolja polovica je plesač jazz-dance-a ohoho godina i ona me povukla u te vode. Nisam educiran u toj vrsti umjetnosti, no, uz nju, naučio sam gledati takve predstave, nalaziti "ono nešto", nalaziti to isto i u predstavama suvremenog plesa ... da bih, nakon nekog vremena, pronašao nit koja povezuje pokret i glazbu.
Odatle i ona moja parola "zaklopi oči, slušaj i pleši".
Edukacija? Skidam kapu, no ... bez ljubavi i osjećaja za umjetnost (plesnu, glazbenu, likovnu) ... bolje se posvetiti nečem drugom. Čak ni trgovini, jer i trgovina je umjetnost i zahtijeva "osjećaj".
Ovo je bila plesna prestava puna akcenata, sitnih i krupnih, sa miksanom glazbom ili efektima slaganim za priču koju želi ispričati. Scenografija, kostimografija, light, zvučni efekti ... ali ples. Pokreti, koji govore i o priči koja se želi ispričati, ali i o plesaču koji ih izvodi. Smišljena, koreografirana, prilagođena pojedinom plesaču za njegove tehničke mogućnosti.
U onome što se dešava ispred nas, kada sviramo, ne bi smjelo biti koreografije. Koristi se naučeno, no trebalo bi dolaziti stihijski, prema osjećaju trenutka kad se pleše, prema raspoloženju koje se osjeća.
Tada se ne gleda tehnička težina, ispravnost. Gđa Babović bi rekla "umjetnički dojam".
Kao i u glazbi - vidio sam i čuo podosta glazbenika tehnički jačih i slabijih, no, oni koji su dali svoju dušu onome što izvode, ostavljali su me bez daha.
Eto, i ja sam ostao, malo, bez daha, nakon predstave "Izgubljeno-nađeno", u koreografiji Koni Kosanović i izvedbi plesnog studija "Action" - i oni jači i oni slabiji dali su sve od sebe da bi nam ispričali priču.
A još kad sam čuo i dio pjeme grupe "Spinx" (oni stariji bi se trebali sjećati tog britanskog dvojca) ... dugo ne doživjeh ovakvo veče, a da nije povezano cubanom i salsom.
I žao nam je da nismo bili na koncertu "Cubisma" - k vragu, morali smo raditi.
Post je objavljen 08.05.2006. u 01:48 sati.