Marketing
Kuda nas novac tjera?
Kada misliš da ti je život upao u neku pozitivnu kolotečinu ,dese se neke stvari pa se čovijek ponovno upita "..a smisao života jest?"
Moja obitelj u svemu je prosječna .U broju članova ,obrazovanju , financijskoj situaciji po nezaposlenosti fakat mislim da smo predstavnici prosječnu Hrvatskou obitelj.Živimo što u stanovima koje otkupljujemo ,što u bakinim ,dedinim ,u stanovima na kredit.Love sad ima sad nema na to smo već navikli i to nas baš previše ne opterećuje,krediti nas tište kao i sve ostale ,većinu zarade dajemo na hranu i stanovanje a onaj šatro luksuz tipa obleka ,ljetovanja isl. idu naravno na rate.Uglavnom čupamo se iz dana u dan kad ima jedan od nas uskače drugom i meni je ta situacija postala čista normala .
Islamabad noću
Sister je oduvijek bila nešto drugačija.Njene krice često su markirane ,uredno prati trendove,ponekad zaglibi s peglanjem kartice pa se onda čupa mjesecima.Ja sam se od "peglanja"davno izlječila a kraj pegleraja bio je kartica napadnuta škarama.Ja jednostavno nisam za to .U nekim crnim fazama mogla bi se zaigrati i napraviti glupost.Ovako je bolje trošiš kolko imaš i kasnije nemaš problema.E da Sister je drugačijih pogleda na život i materijalno oduvijek ,a pogotovo sada kada ima troje djece.Dvije prosječne plaće njima nisu dovoljne za pokrivanje osnovnih troškova o štednji nema pomisli.
Već nekoliko godina renovira stan u kojem smo živjele kao djeca i trošna zgrada negdje iz 1800i nekoje rupa je bez dna .Moja trendseterica nema neke megalomanske zahtjeve ali nemogu reći niti da je skromna.jedan je to od razloga što se Šogi uputio "trbuhom za kruhom " u pečalbu.OK nije negdje na baušteli fizički radnik ,radi on svakako visoko morlanu stvar predstavlja Hrvatsku vojsku kao vojni izaslanik u Pakistanu i kao "Plavac"tamo s ostalima pokušava uvesti red među sukobljene strane.
Misija je započela prije godinu dana ,naravno radi financija produžio ju je na petnaest mjeseci.Otišao je kada je Mala imala tri mjeseca.Njihovu "golgotu" teško je opisati u nekoliko rečenica. Sister vodi bitku brinuti se o klinkama , a on se bori sa samoćom ,nostalgijom i onim tamo pomotanima. Interesantna crtica iz njegovig priča je kada tamo negddje na granici Indije i Pakistana u vinorodnom kraju upitaš lokalno stanovništvo :"What are you doing?"odogovor je "Ništa".dakle n i š t a je riječ značenja jednakog kao i kod nas.Pa da se čovjek zapita je li porijeklo Hrvata zaista negdje u tim krajevima .E još nešto Šogi je Slavonac i kaže da ga je fascinirala slijedeća činjenica Peku rakiju jednako kao i naši Slavonci.
Danas su cure bile kod nas na pačalinkama.Tri patkice dojurile su sve sretne jer znaju da im je sloboda kretanja i govora kod nas zagarantirana u prijevodu da mogu malte ne raditi što hoće.I tako spekli mi pačalinke družili se , uživali.Kda su krenule kući nazovem ja sister da joj kažem da su bile super i da stižu.A ona će mrtvoozbiljnim glasom:
"Uživaj s njima dok možeš."
a ja u čudu :"Kako to misliš?"
Sistrer će :"Pa eto Šogija izuzetno cijene u UN-u ,ponudili su mu posao ."
Ja: " Ma gdje ,kakav posao?"
Ona:" Savjetnika za regiju Pakistan -Indija,biti će civilna osoba ,plaća je oko šest tisuća dolara ,smještaj , osiguranje obitelji i školovanje za klinke su besplatni.Sutra ima razgovor internetom s New Yorkom i vjerojatno će se znati definitivno stanje.Joj znaš cure bi išle u nekou američku školu ,pa onda iako prekinu školovanje i nastave ga u Hrvatskoj UN im plaća studij u Americi."
Ja luda:"Kakav Pakistan,Indija ,amerika ,američka škola jeste li vi normalni."
Ja sam uvijek takva eksplozivno reagiram .Već nakon scenske pauze i njenog uvjeravanja kao je u Islam Abbadu mogućnost atentata i kindapiranja klinaca mala,kako će onim imati tamo osiguranje oko kuće ,kako je to ogromna lova i kako ako ostaniu tamo pet godina Šogi dobiva otpremininu 250000 dolara ,i kako će oni osigurati curama barem stanove s tom lovom pokušavam progutati priču ponovno i pronaći način da opravdam njihovu odluku.Razumijem ih ili barem pokušavam ali s odlukom se apsolutno ne slažem iz više razloga.Zapravo ovog trenutka užasno sam tužna i zabrinuta i nadam se da deal neće uspjeti što radi sigurnosti moje obitelji a posebno klinki a moram priznati iz jednog vrlo sebičnog razloga.Cure će odrastati daleko od mojih očiju a duboko u mom srcu.
Uspjela sam se pišući ovo i rastuliti a svo vrijeme jedna jedina pomisao mi je u glavi j....socijalnu državu,j....pravdu na hrvatski način i j....ti lovu -kuda nas tjera.
Post je objavljen 07.05.2006. u 23:48 sati.