Marketing
Što je ljubav za nas?
Surfala sam netom i otvorila iskon.hr...tamo sam na naslovnici vidjela da se jedan bloger pokušao ubiti.Normalno,odmah sam otvorila taj blog i počela čitati.
Dragi moji,to nije normalno.Kako ljudi mogu biti takve budale? Zar nitko ne shvaća koliko je život važan? Zar nitko ne vidi ništa osim sebe samoga?Zar smo mi ljudi doista toliko plitki,toliko jadni i glupi da mislimo da smo sami na svijetu?Što nama znači ljubav?Molim vas,recite mi...zar je ljubav svima samo seks,ljubakanje pred svima i prljave riječi?Zar nem je sada to ljubav?Zar nije ljubav nešto najljepše na svijetu,zar nisu to zajednički zalasci sunca,završavanje rečenica onog drugoga,zar nije bit ljubavi u tome da se spoje dvije umorne,ali sretne duše,a ne tijela?Gdje su nestale lijepe riječi,tajanstveni pogledi, veseli osmjesi i sjaj u očima? Zar nije ljubav ugađanje drugome? Što je nama ljubav? Molim vas,recite mi...
Ovaj se čovjek htio ubiti zbog ljubavi...a njegova ljubav je zapravo bila u tome da sebi ugodi.Pročitajte njegove postove,shvatit ćete...Govori da je pogriješio,da je zaista voli,ali govori li istnu? Ne znam...ako govori,zašto ga ja ne čujem?Ako voli tu djevojku,zašto onda ona to nije osjetila?Zar je stvarno toliko zasljepljen samim sobom da ne vidi koliko ima ljudi koji pate,zar ne vidi da nije jedini?Što njemu sve to znači?Objaviti na blogu da će se ubiti?Ne,nije se on mislio ubiti,samo je htio privući pažnju na sebe-nadam se da je sada sretan,ima puno komentara,a iza toga stoje dva uništena života.Njegov i od te djevojke...kako li se ona sada osjeća?Zamislite samo kako je njoj?Zar je on totalno lud da nije shvaćao koliko će sa svime time naštetiti njoj?
Čovjek ne može kontrolirati svoje srce.Ono je slobodno,ljubav je slobodna.Ali,patnja je uvijek uz ljubav,bez patnje nema ničega.A ljudi se uporno i uporno razbacuju,mijenjaju partnera svaki tjedan,dosadi im biti samo s istim...i onda kažu da vole.E ne,dragi moji,ne volite vi,mi smo svi zasljepljeni današnjim načinom života,mi samo gledamo što će nama biti u korist,a ne vidimo ono najvažnije-onoga koji je uz nas,koji nam je poklonio svije srce i dušu...a čovjeku je važno samo tijelo,na to se sve svodi,sve se vrti oko toga kako nekog odvući u krevet...ja to ne mogu shvatiti.
Tako smo glupi,mi smo budale.Ne shvaćamo što je život,ne shvaćamo što imamo sve dok to ne izgubimo,a kad to izgubimo i kad shvatimo što smo učinili jednostavno odlučimo okončati svoj život.I opet smo,eto,na starom.Samo gledamo kako ćemo sebi skratiti muke,a što je s našim bližnjima,s onima kojima je stalo do nas?Ali ne,ajmo se svi ubiti,pa će sve biti ok!Što nas briga za druge,ta mi 
smo sami na ovom svijetu!
Ja imam 14 godina i možda ne shvaćam što govorim.Možda sam premlada za to.Da,vjerojatno jesam...gledajte kako mala "curica" piše gluposti o stvarima koje ne zna,o ljudima koje nepozna.Pišem gluposti,ali to su glupost koje ja mislim...nikada nisam bila zaljubljena,ali znam da ću,kada se zaljubim,gledati tu osobu srcem,a ne očima...ili ću barem pokušati.
Da,filozofiram...nemam pojma o čemu pričam,jelda?Ok...ali ipak ću ovo objaviti...jer smatram da mogu reći što mislim.
Post je objavljen 07.05.2006. u 00:31 sati.