Nisam nikad imala. Ok, još sam mlada, ima vremena, reći će neki… Ali ja se pitam: ''What am I waiting for?'' Kada? Koliko još dugo čekati?
Neki govore kako im je u osnovnoj bilo super, sve dok ne odu na fax. Ili kažu kako im je najbolje bilo u srednjoj. Dok treći govore kako im je najbolje doba studiranja. Meni nije ni jedno.
Osnovna - prve četiri godine super iako sam se često osjećala neprihvaćenom,
a onda selidba – horor! O srednoj neću ni početi jer imam više loših uspomena nego onih lijepih. A fax – još jedan promašaj u životu. Znam da to nije ono što želim, ali me previše strah da i ono što želim, zaista želim, nije moguće ostvariti.
Što god želim, ne ostvari se. Jer odustanem i prije nego što započnem. I to me jebe. Pitam se zašto je to tako?
Prije godinu dana sam bila sjebana.
Prošla je godina. I sve je po starom.
Čak i gore.
Imam feeling da ću poludit!
A, ''the time of my life'' je udaljeno 1 000 svjetlosnih godina od mene.
Post je objavljen 07.05.2006. u 23:30 sati.