Bilo mi je dosadno pa sam odlučila da napišem pjesmu,nije vesela,al nije ni tužna…ili je…Tko zna?Pa evo:
Sjećanje
Upoznah te na moru,
na pješčanoj plaži
obasjanom blijedom stazom
mjeseca.
Jednim osmijehom
si me zaveo,
jednim pogledom
me osvojio,
jednim dodirom
me volio.
To beše jedno veče,
veče punog mjeseca,
veče kad sam bila tvoja
-kad sam bila voljena.
No sada živiš samo u mom sjećanju,
sada si tek uspomena,
ipak ja i dalje čujem šum mora
i nježan šapat mog imena.
Ne ide mi pisanje vedrih pjesama,pokušavam i pokušavam,ali što se više trudim to mi gore ide.A što mogu kad sam takva?!?!Polako prihvaćam određene činjenice,znam da u životu nije sve tako crno,ali opet…opet ne mogu pisati vedro…Zašto,zašto???-to je pitanje na koje ni sama ne znam odgovor,a malo je vjerojatno da ga netko drugi zna…no čime vas to zamaram? I kako vam se čini pjesma,da li neki stih treba promjeniti???
Uživajte…Kiss..
Post je objavljen 07.05.2006. u 20:47 sati.