Znam da si tu iako te ne vidim, ne slušam, ne dodirujem. Znam.
Znam kako pričaš, sjedimo zajedno, s osmjehom. Treperi bojazan, naviru sjećanja i miješaju se u ovaj nestvarni trenutak. Ne vjerujemo sebi, ni jedno drugom. Ni ljubavi.
Dodiruješ mi ruku, da otkriješ, da saznaš, spoznaš. I opet sumnjaš, u sebe i u mene. Oboje sumnjamo u ljubav.
Sve propitujemo s oprezom, upoznajemo, ne prihvaćamo da je ovo drugačije. Sjećanja naviru i koincidiraju s oprezom.
Znam mimo uma. Da si tu. Protiv svega što su me učili, uputili, objasnili, uvjerili. Mimo svih formula, saznanja, iskustava, mjerila.
Znam da si tu. I da sam tamo ja. Da smo skupa. Bezvremenski.
Post je objavljen 07.05.2006. u 20:33 sati.