Marketing
ZAŠTO SE NE ISPLATI BITI FINA CURA!?
PRIJE SVEGA NAGLASIO BIH DA SAM OVAJ POST PRESLIKAO S JEDNOG BLOGA OD MOJE POZNANICE NA NETU NJEZINA ADRESA VAM JE: Penellope od Gospodara
Zašto se ne isplati biti fina cura
Kada dođete na nekakvo mjesto koje se može nazvati jebodromom, prva stvar koja vam je na pameti je molba Svevišnjem da vas tamo nitko ne vidi.
Susjeda s ljubavnikom, cura vašeg dečka, dečko vašeg dečka, bivši ljubavnik, sadašnji ljubavnik ili slični znaju širiti jako zlobne tračeve.
A vi ste fina cura, do čijih roditelja i rodbine, ti isti tračevi nikako ne smiju doći.
Razlog je što fine cure to ne rade jer ih u tom slučaju nitko neće htjeti, to svatko zna.
Fine se cure ljube s momkom do braka, idu s njim na nedjeljnu misu, udaju se nakon zaruka, i tek tada se počnu ševiti. Ali samo zbog rasploda, molim. I ni slučajno uživajući. Samo droljice uživaju u tako prljavoj stvari.
Finim se curama, nakon deset godina takvog braka i najmanje dvoje djece koja su rezultat seksa na svaku petu godišnjicu (ne računamo naravno pijane nasrtaje napaljenog supruga koji je, misleći kako gura pišu u nju, zapravo gurao negdje tamo pored, pa nije zatrudnjela), onaj Mirko na poslu odjednom učini tako jebozovan i nježan, sve što njezin brkonja kod kuće nije. Mirko joj je poklonio prvu ružu. Mirko joj je, zamislite, rekao kako je lijepa.
U kasnim tridesetima, fina cura s Mirkom otkriva i drugu stranu seksa.
Uči da pišo od sedam centimetara nije vrhunski piton koji kolje po kućama, kao što joj je njezin suprug upravo tvrdio godinama.
Uči kako predigra ne znači rečenicu "Mala, skidaj gaće!!".
Uči kako pišo može ući i ako nisu u misionarskom položaju.
Uči, zamislite, da se ne ljube samo usta nego i spolni organi. I da je to jako ugodno, dapače.
Uči da za vrijeme seksa postoji neki čudan fini osjećaj, eksplozija čak, i zaključuje kako želi toga još. I još. I još. A Mirko joj daje koliko god dugo želi.
Čudno je to, pomisli. Brkonja je uvijek tvrdio kako je 15 sekundi užasno puno vremena. Nitko te ne može duže ševiti nego ja, rekao je. I očito lagao.
Dolazi natrag kući sa nimalo kršćanskim osjećajima i željom za davljenjem brkonje koji hrče na kauču.
I odjednom se sama sebi ne učini ni najmanje finom.
Odjednom poželi da je više vremena provodila na jebodromu, a manje se pokušala umiliti lokalnim tračerima.
Odjednom poželi da je više vremena provela klečući pred frajerom, a ne na klupici u crkvi.
Odjednom shvati da ljudi pričaju iz zavisti i zlobe, a ne iz moralnih pobuda.
Odjednom shvati da se za dobrim konjem prašina diže, a da se za njom nije nikad ništa dizalo. Jer je bila fina, jelte?!
Odjednom poželi da je prije brkonje uistinu nešto i proživjela.
Poučak priče bi bio da misliti samo na druge, a nikada na sebe ne završava uvijek dobro a glavni savjet koji sam u svezi glede toga dobila od svoje mame u tinejdžerskim godinama bio je:
******************************************
* "Kćeri, da se nisi usudila nevina ulaziti u brak!" :D *
******************************************
Post je objavljen 07.05.2006. u 18:20 sati.