-“Borna…ne znam zašto sam otišla tog dana…” napokon joj je izašlo s usana. Spustio je pogled na nju.
-“Ma sve je u redu…” dodao je, sjećajući se večeri kad se nije vratila u njihovu sobu. “Bili smo mladi. Mladi ljudi takve stvari stalno rade…” napokon je progovorio, znajući da je izrekao potpunu laž.
Osjetio je kako ga hvata poznati osjećaj nemoći kad su mu riječi izašle s usana. Pomislio je na sva pisma koja je slao na njenu kućnu adresu. U početku ih je pisao svaki dan, moleći ju da mu se vrati ili da ga bar nazove. Nikada nije. Istina, i poslije nje je nalazio ljubav, ali je dolazila na trenutke i više nije bila protkana sa snagom i značenjem koje mu je Ena davala. Noću se više nikada nije budio, da bi neku drugu ženu slušao kako diše, i više nikada nije ljubio toplu udubinu jastuka nakon što bi se digla jer je budilica odzvonila.
Sjetio se kako se smijala kad bi joj rekao kako ga jagodice prstiju bole svaki put kad bi joj pustio ruku, jer mu je tijelo već postalo ovisno o njezinoj prisutnosti.
-“Valjda si u pravu…” otežano je progutala gutljaj kave, pokušavajući ne misliti o razočaranju i tuzi koji su ju uhvatili u zamku za koju je mislila da više ne postoji. Znala je da odgovor drugačije nije ni mogao glasiti, ali ju je boljelo jer nije osjetila žal u njegovom glasu za proživljenim i nikad nedovršenim između njih. Osjetila se beskrajno samom.
-“Morala bih krenuti…” doda ona, spuštajući šalicu.
-“Zar već? Mislio sam da imaš više vremena?”
-“Pa imala sam” treptala je, dok je desnom rukom prošla linijom obrva, krijući suze iza dlana “ali morala bih se vratiti te pomoći mami pri pripremama za vjenčanje.”
-“Razumijem…” rekao je, iako uopće nije shvatio. Pa sigurno bi njeni roditelji razumjeli…
-“Dat ću ti moj broj telefona. Možda bi se mogli ponovno naći?”
-“Možda…” odgovori ona.
Napisao je broj na pozadini računa i ona ga je stavila u pretinac torbe sa ziperom.
-“Hvala i zbogom Borna...”
-“Doviđenja, Ena,'' draga slatka Ena, pomislio je u sebi.
Kad je ustala, zarila je nokte u dlanove da je bol podsjeti da se ne smije okrenuti. Izašla je na ulicu, dok je on kroz vrata gledao njenu zamagljenu siluetu kako nestaje, istovremeno trljajući jagodice prstiju nervoznih ruku. Udahnuo je zrak kroz zube, osjećajući kako mu se stara bol vraća.