Marketing
Jedina utjeha u životu i smrti
Biblijsko čitanje: Izaija 40, 1-14
1. Što ti je jedina utjeha u životu i u smrti?
Moja jedina utjeha u životu i smrti jest da tijelom i dušom ne pripadam sebi , nego mojemu vjernom Spasitelju Isusu Kristu , koji je svojom skupocjenom krvlju u cijelosti platio za sve moje grijehe i oslobodio me od svake moći đavla , štiteći me tako, da ni jedna vlas s moje glave ne može pasti bez očeva znanja. Štoviše, sve se mora uklapati u Njegovu volju, a u korist mog spasenja. Zato me On i po svojemu Svetome Duhu uvjerava u vječni život i čini me takvim da svim srcem, dragovoljno i spremno, od sada i u buduće, živim za Njega.
2. Koliko stvari je potrebno znati da bi blaženo živio i umro u Njegovoj utjesi?
Tri :
Prvo, kako je velik moj grijeh i moja nevolja; drugo, na koji način mogu biti oslobođen od svojih grijeha i njegovih posljedica; treće, kako trebam biti zahvalan Bogu za toliko spasenje.
Heidelberški katekizam, 1 i 2 pitanje i odgovor
Prva dva pitanja i odgovora Heidelberškog katekizma daju smisao cijelom katekizmu. Spoznaja o činjenici da nam je Isus Krist jedina utjeha u životu i u smrti uvodi nas u daljnje razmišljanje o kršćanskoj vjeri koja nam se na pristupačan i razumljiv način obrazlaže u katekizmu.
Nesporna je činjenica da živimo u nesigurnom svijetu. Svakodnevno slušamo uznemirujuće vijesti o teškim životnim situacijama, katastrofama i tragedijama. Život prosječnoga čovjeka često je suočen problemima koji stvaraju klimu neizvjesnosti i nesigurnosti. Suočeni s ovakvim činjenicama ljudi se pitaju: Što je svrha života i kako u nesigurnom okruženju naći sigurnost? Kralj David, autor većine psalama koje nalazimo u Bibliji, također razmišlja o ovoj temi. Svoje pouzdanje on nalazi u zaštiti Božjoj: «Bog nam je zaklon i utvrda, pomoćnik spreman u nevolji. Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja, kad se bregovi ruše u more. Nek' buče i bjesne valovi morski, nek' bregovi dršću od žestine njihove: s nama je Jahve nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev» (Ps 46, 2-4). Temeljem svoga vlastitoga iskustva ustvrdit će: «Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni» (Ps 23, 4)
Kršćanski vjernik svjedoči kako mu je Isus Krist jedina utjeha u životu i u smrti. Ovo se svjedočanstvo temelji na vjernikovom iskustvu. Stoga su prvo pitanje i prvi odgovor Heidelberškog katekizma ujedno i poziv da u naš nesiguran život prihvatimo Isusa Krista kao svoga vjernoga Spasitelja. (2 Tim 2, 14). Ono što Krista čini Spasiteljem jest Njegova spasonosna žrtva. Njegova prolivena krv postaje otkupna cijena za naše grijehe. Grijeh je moćna prepreka koja nam ne dozvoljava da vlastitom snagom uspostavimo zajedništvo s Bogom i postignemo svoje spasenje od posljedica grijeha. Niti jedno čovjekovo djelo nije moglo dati potrebnu zadovoljštinu Bogu za naše grijehe. Ono što nije mogao učiniti čovjek, učinio je Bogočovjek, Isus Krist. On dragovoljno dolazi na ovaj svijet kako bi nam svojom smrću omogućio vječni život. Smrt Bezgrešnoga oslobađa i otkupljuje čovjeka koji robuje grijehu. «Skupocjenost» njegove krvi govori nam kolika se cijena morala platiti za naš grijeh. U takvoj spoznaji kršćaninov odnos prema grijehu mora dobiti novu dimenziju. Kršćanin se ne predaje grijehu, već se u cijelosti predaje Isusu Kristu koji ga oslobađa od grijeha.
Kristova spasonosna žrtva nas otkupljuje od «moći đavla». Đavao nas, kao naš neprijatelj želi držati pod svojom kontrolom. Đavao želi gospodariti našim životom i voditi ga do potpune propasti. Čovjek koji je u vlasti Sotone nije slobodan čovjek Apsurdno je kako su mnogi ljudi, koji se prepuštaju grijehu, uvjereni da su slobodni. No, evidentna je činjenica kako mnogi od njih postaju robovi grijeha. Droga, alkohol, nasilje, seksualni nemoral (ali i grijesi za koje mislimo da su bezazleni), sve su to stvari koje na snažan način zarobljavaju čovjeka u potpunosti i vode ga u katastrofu. A iza svega zasigurno stoji «moć đavla». Kršćanin je slobodan od «moći đavla» i nije pod njegovom vlašću. Kršćanin u cijelosti, dušom i tijelom pripada Isusu Kristu. To ne znači da je kršćanin bezgrešan, no kada pogriješi, ima utjehu: «Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti» (1 Iv 1, 9). Oproštenje grijeha omogućeno nam je spasonosnom Kristovom žrtvom. Krist je predao sam sebe na žrtvu kako bi otklonio prepreku grijeha koja je odvajala grešnoga čovjeka od Svetoga Boga. On nas i nadalje pred Ocem zastupa kao jedini «posrednik između Boga i ljudi» (1 Tim 2, 5), pred prijestoljem svoga nebeskoga Oca «Ali ako tko i počini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika. On je žrtva pomirnica za naše grijehe; ne samo za naše nego za grijehe svega svijeta». (1 Iv 2, 2).
Kao što je Isus Krist dragovoljno dao svoj život da bi smo mi imali život vječni, tako isto i mi dragovoljno trebamo sebe posvetiti Kristu, odnosno predati naš život njemu. To posvećenje treba biti trajni proces u našem životu. Naša pripadnost Kristu mora biti vidljiva u našem životu iz dana u dan. Svakodnevno zajedništvo s Isusom Kristom potvrđuje da pripadamo Njemu u potpunosti. Zajedništvo s Kristom se ostvaruje proučavanjem Njegove Riječi, molitvenim životom, praktičnim životom za Krista, praktičnom službom za Krista i sl.
Kršćanin, koji pripada Kristu, nalazi se pod Njegovom zaštitom. Čovjek bez Božje zaštite lak je plijen đavla. Čovjek koji je svjestan Kristove pobjede nad đavlom i sam postaje pobjednik. Mnogi u određenim krizama i problemima sazivaju Božju zaštitu. No, da bi smo osigurali za sebe svakodnevnu Božju zaštitu potrebno je biti u stalnom zajedništvu s Bogom. No, i u dobru i u nevoljama trebamo prepoznati Božju volju za naš život. Nekada su i nevolje dio Božjega odgojnoga plana. Ne zato što Bog želi da patimo, već zato što nas želi ojačati i naučiti da smo ovisni o Njemu. Ako nas zahvate valovi života, pa i ako počnemo tonuti u moru životnih problema, On će nam pružiti svoju ruku i nastaviti hodati s nama po vodi kako je to učinio s Petrom. (Mt 14, 22-33).
Konačni cilj vjernika jest vječno zajedništvo s Kristom. To zajedništvo započinje već sada. Samo onaj tko u ovome životu živi s Kristom i za Krista, živjet će s njim u vječnosti. Vječni život jest realnost. O tome nas uvjerava Duh Sveti. Služba Duha Svetoga veoma je značajna za svakoga kršćanina. Krist nam daje drugoga Branitelja, Duha Svetoga da boravi s nama i bude u nama (Iv 14, 16-17). Duh Sveti nas uvjerava u objavljene istine Božje riječi, pa tako i u život vječni. On nam daje potrebnu snagu da se možemo oduprijeti grijehu i da možemo, sada i u buduće, živjeti za Krista,
U drugom pitanju i odgovoru, katekizam nas poziva na akciju. Nije dovoljno o ovim činjenicama imati puko saznanje već duhovnu spoznaju o našem stanju i potrebi za rješenjem našega problema. Od nas se traži djelatan odgovor:
a) Moramo spoznati naš vlastiti grijeh. Grijeh koji nas odvaja od Boga nije niti malo bezazlen. Grješan je čovjek u velikoj nevolji. Svojom se vlastitom snagom ne može osloboditi od grijeha niti od posljedica grijeha. No, Bog nas ne ostavlja bez nade.
b) Kristovom žrtvom na križu, Bog je omogućio život vječni svakomu tko se, shvativši svoju grešnost, pokaje za učinjene grijehe i primi Krista kao Spasitelja u svoj život.
c) Onaj tko prihvati Isusa Krista kao svoga Gospodina i Spasitelja, svojim djelima svjedoči zahvalnost Bogu za Spasenje koje dobiva kao milosni dar Božji.
U svijetu boli i patnje, nasilja i smrti, u svijetu u kojem svakodnevno slušamo loše i uznemirujuće vijesti, ipak nismo ostavljeni bez utjehe. Isus nam je obećao da će biti s nama «do svršetka svijeta» (Mt 28, 20). On nas ne ostavlja bez svoje zaštite i bez nade. Isus Krist je naša jedina utjeha u životu i u smrti.
Jasmin Milić
Tordinci, 7. svibnja 2006.
Post je objavljen 07.05.2006. u 08:18 sati.