Poznata je činjenica kako su „Star Wars“-i jedna od franšiza koja izbacuju masovne popratne materijale uz svoje glavno dijelo, filmove. Uza svu silu stripova i knjiga, smještenih prije i poslje originalne trilogije, bilo je samo pitanje vremena kada će to ludilo zakačiti i mangu.
1997 godine, prigodom dvadesete godišnjice izlaska originalne trilogije, George Lucas je izdao svoje „Specijalno izdanje“ originalne trilogije dok je istovremeno u Japanu „Media Works INC.“ iz Tokia izdao mangu „Star Wars: Nova nada“ u 4 nastavka autora Hisao Tamakija prema originalnom scenariju George Lucasa. Budući da je tada manga počela dobivati na popularnosti u Americi, nije „Dark Horse“-u dugo trebalo da izbaci i američko izdanje mange.
Nedugo nakon toga, u Japanu (ubrzo i Americi) su izašli i „Imperija uzvraća udarac“ Toshiki Kudoa te „Povratak Jedija“ Shinichi Hiromotoa. Obje su izašle u 4 nastavka, dok je 1998 u dva nastavka izašla „Fantomska prijetnja“ Kie Asamiye.
Stoga krenimo redom na američka izdanja SW mangi:
New Hope
Autor: Hisao Tamaki
Naslovnice: Adam Warren
Broj nastavaka: 4
Prva stvar koja se primjeti u ovoj mangi (a i ostalima iz serije) je da je zrcaljena kako bi se promjenio način čitanja sa „japanskog“ na „američki“. Nije da ometa čitatelja previše, ali sada su sve scene zrcaljene, pa tako i mnoge poznate scene iz filmova (npr. prva scena sa princezom Leiom i R2D2).
Zabavno je vidjeti glavne likove SW svijeta nacrtane u manga stilu. Tamaki je potpuno prilagodio likove manga stilu, pa Leia ima velike okrugle oči, male pune usne, a frizura joj je modificirana malo u manje ozbiljnu verziju sa šiškama i razbarušenim pundžama. Luke je tipičan mladi muški lik iz neke prosječne romantične shonen mange, odlično odgovara njegovom liku iz tog nastavka, naivan mladić koji sanja napustiti svoj planet i letjeti među zvjezdama. Ni Han Solo nije bio pošteđen pomlađivanja te je njegov lik manje 'cool' i više glasan, dok su jedini likovi vjerni filmu Darth Vader i roboti. Dapače, Darth Vader većinu vremena je prikazan kao tipičan manga zlikovac, kao zla sjena iznad svega, bez previše detalja kako bi još više dobio na misterioznom faktoru. Nemojmo zaboraviti ni Chewbaccu koji sliči na prevelikog Pokemona i izvor je humora u svakoj sceni u kojoj se pojavi. Tamaki je majstor za detalje i savršeno prenosi svijet „Star Wars“-a u mangu, sve su pozadine detaljne i borbe dobro prikazane. Jedino pri kraju stripa postane malo prenaporno gledati sve te X-Wingove i Tie Fightere sa karakterističnim „brzinskim“ crtama oko njih. Specijalnih efekata ima napretek, ali su i prevedeni, što malo narušuje sam izgled mange kad vam je veliko „zoom“ i „swoosh“ napisano preko slike.
Tamaki je potpuno iskoristio ono što manga žanr možda najviše ističe od ostalih stripova (pri tome mislim prvenstveno na ostale stripove iz SW franšize), a to su izrazi lica. Ovdje možete vidjeti sve vrste grimasa tipične za mange, od zaprepaštenih faca, „vampirskih“ zubi, do „sweatdrop“-anja. Niti roboti nisu cjepljeni protiv toga, pa znoj pršti na sve strane kad stormtrooperi uhvate C3PO i R2D2 kako prčkaju po brodu. Mnoge scene zbog tih izraza lica više dobiju na težini kao primjerice scena kad se Luke vrati u svoj dom i nađe svoje posvojitelje mrtve. Obi Wan također profitira, puno je „življi“ i njegove borbe su dinamičnije, u kantini puno veći dojam ostavi njegov potez lightsaberom preko dvije stranice, a u borbi sa Vaderom stvarno daje dojam iskusnog samuraja.
Tamaki se strogo drži priče (točnije special edition priče), što je još više naglašeno kod prijevoda kada su uzeti isti dijalozi iz filma. No dopušta si tu i tamo malo slobode i nacrta neke table iz druge perspektive ili doda neke stvari kao što je pozdravljanje Biggs Darklightera sa Lukeom prije nego se pridruži pobunjenicima ili kako stormtrooperi uništavaju jawe. Možda najdomljivija ubačena scena je kad stanovnici planeta Aldeeran u čudu gledaju Death Star na svome nebu samo trenutak prije nego ih ona pretvori u prah.
Ovo je svakako jedna od privlačnijih adaptacija nekog filma u strip, obožavatelji Star Warsa će moći ponovno proživjeti svoje omiljene trenutke uz simpatične manga likove, a obožavatelji mange će moći uživat u zabavnoj mangi izvrsnog crteža.
Empire Strikes Back
Autor: Toshiki Kudo
Naslovnice: Adam Warren
Broj nastavaka: 4
Dok je Tamakijev stil savršeni omjer manga crteža i priče, Kudov stil je „presladak“, pogotovo za najcrnji nastavak originalne trilogije. Luke izgleda na početku kao osnovnoškolac (popravi se malo u zadnja dva nastavka), Han Solo kao srednjoškolac sa problemima sa ispadanjem kose, a Leia pak je manje slatka od „New Hope“. Chewbacca izgleda kao obrasli čovjek, dok je Yoda, osim kad je u chibi formi, groteskan. Tu dolazimo da glavnog problema, Kudo prečesto crta likove sa deformiranim izrazima lica kako bi postigao humor, toliko često da se i izgubi smisao i izgleda glupo (pogotovo kad se C3PO pomiču oči i usta, a i „sweatdrop“ časnici imperije nisu velika pomoć). Crtež je manje detaljan i pomalo izgleda nedovršeno kad nije u krupnom planu. Kudo puno voli varirat sa crno-bijelim površinama kako bi dobio „mekani“ dojam, što super izgleda kad crta romantične scene između Han Soloa i Leie (da, da, nema C3PO da sve pokvari), no izgleda čudno kad crta AT – AT i Vadera tako, pomalo u shoujo stilu (ima još naznaka shoujoa, poput superpoziranih panela).
Ima i dobrih strana, borba Vadera i Luka je puno intimnija, Luke je uvijek na bijeloj pozadini, Vader na crnoj. „I am your father“ tabela je mogla biti puno bolja (odurna slova i preveliki detalj Lukeovog lica), no kasnije proživljavanje šoka iskupi tu scenu.
Vjerojatno naslabiji nastavak u ovom serijalu, sve je presimpatično, a i nakon prvog nastavka čitatelj očekuje više. Kao manga srednja žalost, kao Star Wars strip dobro.
Return of the Jedi
Autor: Shinichi Hiromoto
Naslovnice: Adam Warren
Broj nastavaka: 4
Hiromotov stil je drugačiji, nije tipični manga stil i izgleda više kao stil nekog neovisnog umjetnika. Njegova cijela atmosfera je nekako mračna, puno sjenčanja, jedino po čemu se da naslutit da je ovo manga su velike oči i bishonenast izgled Lukea. Tehnički detalji poput brodova ili Jabbine palače su dovedeni do savršenstva, pomalo groteskan stil crteža savršeno odgovara silnoj sviti vanzemaljaca kod Jabbe; Rancor je zastrašujuć, kao i Darth Vader, no problem je kad se u toj mračnoj i pomalo deformiranoj atmosferi pojave Ewooksi koji izgledaju identično kao na filmu sa svojim okruglim okicama. Osobno mi se Hiromotov stil jako dopao, podsječa me pomalo na Tsutomu Niheija (Blame!) što po atmosferi, što po karakteristici da zna svoje likove izobličiti u najčudnije poze. Dizajn glavnih likova nije presličan originalnim glumcima, ali se daju bez problema prepoznati. Na Lukeu se vidi da je sada stariji i iskusniji od „New Hope“, Han Solo je ovdje u elementu, a Leia u svoj toj čudnoj atmosferi zrači ljepotom, nije više slatka kao prije, više je ženstvena (a tu je i ona scena sa bikinijem).
Ova crna atmosfera savršeno odgovara zadnjem okršaju Lukea, Vadera i Imperatora. Nažalost, kako se priča bliže kraju kao da se Hiromotu nije dalo previše crtati i žurio se dovršiti sve pa smo zakinuti za brojne izraze lica koji se sad pretvaraju u groteskne maske od tri poteza. Sama smrt Imperatora je pomalo karikirana pa sve one uvodne scene izgube na težini.
Zanimljiv drugačiji pristup mangi, no vjerojatno bi bilo bolje da su Hiromotu dali da ilustrira puno mračniji „The Empire Strikes Back“. Za ljubitelje mangi zanimljivo za vidjeti neki drugačiji stil crteža, za ljubitelje Star Warsa klasični SW strip sa malim pomakom u stilu.
The Phantom Menace
Autor: Kia Asamiya
Naslovnice: Kia Asamiya
Broj nastavaka: 2
Kia Asamiya je poznati manga crtač, što u Japanu (Silent Mobius, Steam Detectives), što u Americi (Batman, X-Men). Njegov stil je vrlo detaljan i precizan (nema panela u kojem je nešto načrčkano samo da se popuni pozadina), a dizajn likova vrlo karakterističan, izdužena lica i oštrih noseva. On je svakako najkvalitetniji crtač koji je radio na ovom serijalu i živa je šteta što je dobio najslabiju priču. Bio on Kia Asamiya ili ne, nitko ne može Jar Jar Binksa učiniti podnošljivim.
Ovo je ujedno i najkraća manga u serijalu, srećom su odlučili čitatelja poštedjeti dugih sekvenci kao što su odlazak iz Gungan City-a, a i pod race je kraći i ujedno zanimljiviji. Naravno, i ovdje ima tipičnih manga fora, al su svedene na minimum i obično ih izvode likovi kojima je to prikladno (Jar Jar, C3PO). Mali Anakin kao da je stvoren za mangu sa svojim velikim dječjim očima punim snova i ovdje ima puno širi spektar izraza lica od glumca u filmu. Čak nije ni iritantan, dapače. Qui Gon Jin daje dojam pravog iskusnog jedija, dok je Obi Wan pomalo nagao i pokazuje puno više emocija od svog učitelja. Puno je truda i detalja uloženu u svaku haljinu kraljice Amidale, a Darth Maul je istovremeno i misteriozan i opasan. Najbolji primjer kako je Asamiya shvatio 'Phantom Menace' su naslovnice obadva nastavka koje zajedno čine cjelinu: nad sve likove se nadvila sjena budućeg imperatora.
Definitivno najkvalitetnija manga od svih iz serijala, topla preporuka svim ljubiteljima mangi, a i ljubiteljima Star Wars serijala kojima je ovo prilika vidjeti sjajan, razvijen manga crtež.
Na kraju svega, mogu reći da sam ugodno iznenađena serijalom, manga crtež daje osvježujući novi pogled na svima dobro znane filmove.