Neznam. Nisam nikada bio u pustinji pa su usporedbe koje su mi pale na pamet čista izmišljotina, ali vjerujem da nije puno drugčije.
Baš kao u pustinji se osjećam. Znam da sam sam i napušten, ali još imam nade. E to je najnoviji osjećaj.
Nekako sam se pomirio sa činjenicom da je sa nama gotovo.
Sad mi je krivo što nisam pisao blog od prvog dana prekida, a ne čekao 2 tjedna i pizdio sam.
Ma nije da su mi pomogli ljudi koji su ovo čitali i djelili savjete. Takvih je zasad malo i to je neznatna pomoć. Mislim da su bessane noći i vrijeme počeli otvarati oči ovom zagriženom idiotu.
Baš tako. Idot. Kao da sam izašao iz pera Dostojevskog. Isto neka zla kob koja me prati cijeli život, isti neki tragični junak (junac). Ma u biti opet serem i sažaljevam se sam nad sobom.
Mislim da ću uskoro prepričati cijelu priču pa da prekinem ovaj blog.
Možda za koje vrijeme bude ispisano mnoštvo komentara koje ću pročitat, a možda mi posluži i kao podsjetnik ako sve to zaboravim (dao Bog).
Neznam.
Post je objavljen 06.05.2006. u 21:41 sati.