Pregled posta

Mobitel ne-kultura

Sve se više u posljednje vrijeme susrećem sa jednom novom kulturom ili nekulturom, a to je kultura služenja mobitelom na različitim mjestima. U kafićima je to redovno stanje, ali i u restoranu me to posebno živcira i držim to nekulturnim ponašanjem jer od mobitela nemaju mira ni oni za stolom ni gosti restorana. U školama nije ništa bolje..... Evo par priča:

Priča 1.

Za stolom u restoranu na poslovnom ručku sjedi šest poslovnih ljudi. Uredni, lijepo obučeni, začešljani dogovaraju posao ili poslovnu strategiju. Kad odjednom zvuk “tralalilala” i svi se počnu okretati prema svojim džepovima,iI aktovkama tražeći one male stvarčice koje se zovu MOBITELI. Govornika se prekida u pola riječi, koncentracija oko problematike dogovora opada i čeka se da jedan od grupe završi razgovor. Naravno neki iz grupe su rezignirani čekanjem, neki pretražuju svoje mobitele. Razgovor onog pozvanog mobitelom završava, i kao da se ništa nije dogodilo on traži da se razgovor nastavi. No čini se da je govornik u međuvremenu iznerviran i zaboravio što je zapravo htio reći. Kad se malo pribrao, započinje svoju rečenicu iz početka, drži svoj govor jedno dvije minute, kad ponovo “tabadabam” novi poziv mobitelom i opet isti postupak……..Da ne dužim, do kraja sastanka priču je prekinuo mobitel bar još sedam osam puta.


Priča 2.

Dvoje ljudi ulazi u salon automobile u potrazi za modelom koji bi kupili. Službenik u salonu ljubazno ih dočekuje i započinje svoj posao. Kreće sa pokazivanjem kataloga i objašnjavanjem čega sve ima u dodatnoj opremi, kad mu zazvoni mobitel. On se ispriča kupcima i prihvati poziv s mobitela. Pričica se malkice odužila, pa su kupci postali nestrpljivi. To prodavača nije zasmetalo, mirno je završio svoj razgovor te se okrenuo kupcima. Nakon par minuta ponovo mu zazvoni mobitel, ponovo se ispriča kupcima i prihvati razgovor. Kupci lagano uzimaju prospekte i izlaze iz salona. Nakon završenog razgovora prodavač pogledom traži kupce misleći da su se zabavili gledanjem izloženih modela….no njih više nije bilo.

Priča 3.

Našle se dvije prijeteljice na kavi. Jedna od njih crvenih očiju priča priji svoj problem. Prija je pomno sluša, no zazvoni joj mobitel. Prija prekida prjateljicu rukom i javlja se na poziv .Ucviljena prija čeka da ova završi razgovor. Kad je razgovor završen, ucviljena nastavlja svoju tužnu priču priji…..no eto, opet zazvoni mobitel i seansa se nastavlja. Ucviljena prija pokriva oči rukama pitajući se u sebi je li ikome u ovom trenutku stalo da sasluša na miru njene jade?




Priča 4.

U jednoj školi uvedeno je pravilo da učenici moraju imati ili ugašene mobitele ili ih držati sa prigušenim zvukom, ali najbolje na dnu školske torbe. Ok, dječica su njurgala ali su se nastojala držati pravila. No na nekim satima dogodilo se da ih je usred predavanja trgnuo zvuk mobitela. Pretrnuli su svi oni koji su u tom trenutku pomislili da su možda zaboravili isključiti ili stišati mobitel, no odahnuli su u trenutku kad su opazili profesoricu kak prilazi svojoj torbi, izvlači mobitel i javlja se na poziv. Kako je razgovor očito bio osobne prirode, zamolila je osobu s druge strane linije da pričeka, naredila učenicima da bidu tihi dok se vrati i otišla završiti razgovor na školski hodnik. Nakon 5-6 minuta vratila se kao da se ništa nije dogodilo. I sve bi to bilo razumljivo da je poziv bio zbog neke hitnoće, nedajbože bolesti ili smrtnog slučaja. Ne bio je to razgovor nakon kojeg se ona vratila nastaviti predavanje. A to u toj školi nije bio usamljen slučaj, niti je bio rijetkost. To se nastavlja i danas, tako da se učenici pitaju zbog čega u školi vladaju podvojena pravila i nisu dobili odgovor.

Priča 5.
Hoda žena ulicom, i taman prije raskršća zazvoni joj mobitel. Ne zaustavljajući se kopa po torbici u potrazi za mobitelom. Nalazi ga i taman kad je nasmiješena progovorila pozdrav....škriiiip...tup....tres i mrak. Odgovarajući na poziv mobitelom nije primjetila da je zakoračila na raskršće prometnice..........

Neću vam više pričati pričice. Iz ovih istinitih pričica kojima sam bila promatrač, a ova četvrta mi je ispričana možete zaključiti dokle seže naša mobitel kultura. Koliko su nam naši sugovornici i poslovni partneri važni dokazujemo im i pokazujemo upravo mobitelom. Rijetko sam primjetila da je netko pristupio poslovnom sastanku na način da je mobitel isključio. A neki se nisu u stanju ni ispričati kad prihvate poziv na mobitelu i ne primjećuju rezignirani pogled sugovornika koji se suzdržava od bijesa.
Mene to posebno živcira, pogotovo kad sam usred obješnjavanja klijentu što mi sve treba od dokumenata i ovaj se javi bar na dva poziva i prekine me u izlaganju.

Mislila sam da sam usamljen slučaj pa sam na Google-u ukucala rečenicu „mobitel za stolom“. Naletila sam na jedan forum o tome pa sam preuzela komentare dva forumaša, pa ih prilažem:

1.Komentar
Moj mobitel nije vidljiv kad san vani, meni izgleda seljacki kad sjedu 5 ljudi za stolom i piju kafu i svi stavili mobitele na stol :bonk:
Niti ne otvaram torbu svaki treci minut da vidim dali me neko zvao.

2.Komentar
Ma seljackije je kada je ekipa valjda toliko na kavama da vise nemaju sta pricat.... pa su nerijetke scene da po dvoje-troje cetvero sjede za stolom i svatko nekaj prcka po svom mobitelu.... pa zvone mobiteli, netko razgovara, netko pise poruke.... UZAS! Ustao bi se od takvih, otisao, pa nek mi pisu i zovu me.... Psmtr i mobiteli u drustvu. Oni sluze za naci se sa drustvom, a ne za razbijanje istog.






U kopanju internetom našla sam na nešto što bi se na nakim mjestima dalo upotrijebiti kako bi se stavilo u red nekulturne korisnike mobitela. Prvenstveno bi se ta spravica trebala uključit za vrijeme školskih satova i isključit za vrijeme odmora pa bi se cijela problematika mobitelefoniranja u školama riješila.
Dakle evo dijela teksta o tim spravicama za sve one koji su siti nekulture služenja mobitelom:

Stvorena je spravica nazvana komplicirano SH066PL2A/B, čiji je zadatak blokirati sve signale mobitela u krugu od desetak metara. Pitate se zašto bi netko blokirao signal? Postoji mnoštvo razloga: privatni, poslovni, politički, sigurnosni... Ljubavnice žele imati svojeg muškarca samo za sebe i ne žele da ga zvonjava ometa u privatnosti njihovih susreta, sigurnosne službe rado će blokirati signal mobitela na područjima u kojima se kreću visokidužnosnici kako bi spriječile eventualni teroristički napad, a sigurni smo kako ćete se dosjetiti i svih ostalih situacija u kojima biste i sami rado bili pošteđeni urlanja nekih neznanaca na telefon u vašoj blizini.
Ometači signala rade prema jednostavnom principu: šalju svoj signal na istu frekvenciju na kojoj rade i mobiteli (u Europi 900 ili 1800 MHz, u Americi 800 ili 1900 MHz, a napravljeni su i ometači koji rade na obje frekvencije). Posljedica je tog ometanja nestanak signala mobilnom telefonu te samim time i nemogućnost razgovora.
Čini se da su se ometači signala svidjeli korisnicima, pa postoje u nekoliko veličina. Osim onih koji blokiraju signal u krugu od 30 do 100 metara, stvoren je i SH066PL2A/B koji se prodaje privatnim osobama (po cijeni od 293 dolara) i koji djeluje u krugu od desetak metara. Izgleda kao mobitel, pa ga možete slobodno staviti na stol u restoranu i na miru uživati u svojoj večeri, dok ostali gosti vjerojatno neće ni primijetiti da nisu dostupni... Pravne regulative još nisu jasne u ovom slučaju, pa dok se ne donese neki konkretniji zakon, možete slobodno koristiti ovu spravicu.


Zgodno, nema što. Zanima me kakva su vaša iskustva kad su u pitanju mobiteli i što mislite o spravici koja blokira signal.............

Post je objavljen 06.05.2006. u 18:28 sati.