Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ana1981

Marketing

LLamas for sale

Prvo, poCjetnik na priču od krušl važnosti koja predhodi ovom tekstu:
Moja pećka


Eh, ljudi dragi, kaj to vreme leti.. ko lastavica baš. Evo, neki dan sam napisala nekakve nebuloze i objavila i već je prošlo skoro dva tjedna od onda. I kak da ja to stignem sve napisati kad vreme tak leti ko lastavica?
Bormeš ne znam.

Bil je pri nama dimnjačar opet.
Shtef?
Ne znam kak se zove, nisam ga pitala jer me nije ni zanimalo. Vidla sam da je crni i da ima alat, a meni je bitno da mu alat funkcionira kak treba, ništ drugo.
Nek se zove i Vatroslav ak oče. Nebum ga imenom zvala.
Došel je, pital gdi nam je dimnjak, odvela sam ga na posebno mjesto u kući, on je započeo s radom, turio je četku nutra van i tako nekoliko puta dok nije svršio.
Nakon toga je pregledao drugi dimnjak, isto je turio četku nutra van nekoliko puta i opet svršio.
Svidjelo mu se to (pa nije bezveze dimnjačar, jel) pa sam ga odvela do trećeg dimnjaka.
Mi, naime, imamo veliku kuću koja ima nekoliko dimnjaka.
Sve ih je pregledao, ispitao, pročačkao svojim alatom.
Pitala sam ga jel sve u redu, a on je rekao da je.
Rekao je da nema crknutih ptica, niti je zaštopano (to je dobro, BRIJEM), ALI vidla sam na četki malo paučine tak da ne znam jel je govoril istinu ili se malo zlagal samo da me ne povrijedi.
Moje osjećaje.
Nije važno.
Uglavnom, nakon što je svršio u/sa čimniz, napisao je nešto na blokić i predao mi ga, a ja sam mu platila za tu njegovu uslugu.
Za njegov rad.
Ruke, je li.
I alat.
I sve.
Zadovoljna sam njegovom uslugom i rekla sam mu Hvala, dođite nam opet.
Mislim da je i on bio zadovoljan/en jer je rekao da jedva čeka da dođe opet.

Oprala sam veša sad. Ono, na potoku i taj šit.
Nije lako.
Nego, sve mi je nekakvo zelenkasto.
Ja, naime, ne stavljam crvenu čarapu u bijeli veš, nego tirkiznu majicu.
Zašto robovati stereotipima?
Svima uvijek rublje porozni, a ja sam rekla STOP! Neću više! Moje rublje više nikada neće biti rozno, tako mi pomogao blog!
Tak je i bilo.
Skoro sam stavila crvenu čarapu (ko nosi crvene čarape, I ask you!?) koju nemam (tj. imam al ne nosim, pa sam morala ići natrag u sobu po nju, staviti je u vešmašinu iliti perilicu rublja iliti rubljoper, sjetiti se da ne robujem stereotipima, izvaditi crvenu čarapu, odnijeti ju natrag u sobu, uzeti tirkiznu majicu i staviti ju na mjesto crvene čarape) ali na kraju je ipak dobro ispalo jer je sve pozelenilo.
Blago zeleno je sad.
Neki ručnici i dvije majice.
Fak ju, sam im rekla, mene niko nebu jebal v mojoj kuruzi.
Tirkizna majica je ostala tirkizna.
Ne kužim zakaj se nikad šareni veš ne oboji u bijelo?
Kak je to stupidno.
A baš bi mogel. Meni za ljubav.
Onda bih svima govorila Znaš, moj veš ti nikad ne porozni ili pozeleni, ne, moj veš ti pobijeli.
I svi bi me s čuđenjem gledali, a možda bih završila i u Glasu Podravine!
Isuse, to bi bilo super. Bila bih glavna faca u gradu.
"Never seen before: Ona kojoj šareno rublje pobijeli"

Kak mi je glupo pisati BIH, bila bih, vidjela bih, dirala bih i to.. kod nas se tak ne govori, a zakaj onda moram tak pisati?
Ne moram.
Ko veli da moram?
Niko.
Pisala bum kak oču. I ko mi kaj more? Niko ništ.
Uostalom, mene to ne jebe.

Malo prije sam bila vani, išla sam zaprti šibera na traktoru.
Da, da, imam traktora. (nebum napisala da imam traktor, tak da znate)
Ne jednoga, btw.
Jedan je mali, cabrio, ovak, za graCku vožnju, za po gradu bi se reklo, a drugi, velki (Massey Ferguson) je za štimati se. To vozimo samo dok je prošćenje ili ako idemo na svatove.
E, ovaj velki je sad tu pred kućom sparkan na parkingu, da se vidi.
Nije se tata sparkiral na jedno parkirno mjesto, ne, to nije fora.
On je zauzeo tri jer je to kul i fora.
Uglavnom, kiša je bila nekaj padala, a budući da taj veliki traktor ima šibera, otišla sam ga zaprti.
Ja, naime, jako volim vozila sa šiberom.
Ne znam zašto, jednostavno je tako.
Možda sam u prošlom životu bila šiber.

U zadnje vrijeme sam nešto jako napaljena, svako malo mi milo dođe.
A znate što slijedi kad meni milo dođe.

Jela sam palačinke danas, fine su bile.

Jučer sam po prvi put gledala naš Fear Factor i mogu reći da je to sranje.
Kao prvo, na hrvackom jeziku je.
Ko je još vidio imat emisiju FEAR FACTOR i voditi je na rvackom jeziku, I ask you!?
To je, za početak, čisto sranje.
Kao drugo, imaju skroz glupe zadatke.
To je nešto kao "strašno"?
Biti u čistom bazenu i otvarati kavez pod vodom?
hm.. da, strašno strašno.. skoro sam se usrala u čiste gaće od straha, nisam mogla otvoriti oči od straha.
Ajde da su ih stavili u neki mulj s pijavicama ili u vodu highly onećišćenu svakakvim ozračenim polugama, kanalizaciju s fekalijama, ulje, lož ulje, ulje za prženje ili nešto.
Ali ne, oni njih stave u čistu vodu.
U jebeni bazen.
U bazen u kojem inače plivaju normalni ljudi.
Ljudi koji plate ulaznicu da dođu u taj bazen.
To je, kako rekoh, sranje.
Ili ono s jagodama i muhama, isto šit.
Čim takneš jagodu, muha odleti.
Trebali su staviti crve koji ne mogu letjeti, ili komarce koji vole krv, ili pčele, e pčele!
A ne bezopasne muhe.
Da su bar stavili (kad su već stavljali, je li) one deeebele zelene muhe koje teško lete i pune su crva (dječice svoje) a ne ove male nevine muhice koje su se tek izlegle i imaju junf.
Otkud im uopće te muhe?
Mogli su umjesto muha staviti govna podole.
To bi dalo onaj fini touch cijeloj slici.
A ne ovak.
Shit.
I onaj zadnji zadatak, jebote, gdi je tu strah??
Pa to je čisti adrenalin.
Ono, uživancija!!
To je sranje i nebum više nikad gledala.
Ne bi ni sad gledala al mi je jedan frend poslal poruku nek gledam jer je i on bil pa ono kao.. "nije da se hvalim ali na TVu sam" i tak..

E sad.. naš FF je sranje, to znamo.. a tuđi FF-i?

Na mail sam neki dan dobila mail (?!) nešto kao japanski Fear Factor..
Naga ženska zavezana leži na nekom stolu, a mali nevini praščići joj ližu pizdu i sisaju bradavice ne znajući da čine blud.
Jebo.
Voditeljica stoji iznad nje i komentira.
Samo nisam skužila koji je cilj.
Možda se natječu tko će prije svršiti ili što?
Tko će najduže izdržati da ne svrši?
Jer, ipak, to je emisija za najbrže i najizdržljivije.

Vidjevši to i vidjevši naš FF, shvatila sam da je naš FF zapravo "Famozna Fekalija".

I tak..

Kaj se slike tiče, to je ljama.
Na englenskom LLama.
Ako želite kupiti, na slici vam je broj.
Hvala.



Post je objavljen 06.05.2006. u 18:13 sati.