Moj se svijet počeo širiti kao Svemir..Ima neka potreba u meni,želja za ljubavlju tvojom..Željna sam te tvoje ljubavi..željna da imamo neki sklad svoj..Ušao si u moj svijet nekako spontano i sa lakoćom.Prihvaćam te polako..tebe kao tebe..ne kao ono što ja hoću ili kakav bi trebao biti.Samo ostani svoj.Takvog te hoću..Jer samo tako možemo razvijati našu ljubavnu priču.Samo razboritost ,jasnoća i prilagodljivost vodi ka ljubavnoj priči..Naša ljubavna priča tek tada može biti bolja i jako lijepa..Stvarna,svjesna i oboje ćemo se u njoj osjećati voljeno..Jer biti će realna bez mitova i laži..Tek tada ćemo je oboje još snažnije osjetiti u nama..Ljubav je dar..otvara sva vrata koja su u nama..U njoj se daje i prima..Što više ljubavi dajemo više je primamo..Moramo je stvarati, održavati i njegovati..Za to je potrebno dvoje..Znam naša ljubavna priča već teče..zajedno smo već u njoj..
"Sada ostaju vjera,nada i ljubav-to troje - ali najveća je među njima ljubav."
Prva poslanica Korinćanima;13;13.
Post je objavljen 06.05.2006. u 14:50 sati.