Život nas tjera i katkad nam nabija brzi ritam izmjene obveza. Ponekad patimo od kroničnog nedostatka vremena i ne stignemo na sve. Kažu da se nekad živjelo sporije. Ljudi su imali vremena jedni za druge, za jelo, za san, za razgovor. Sada u trenutcima mira i predaha skoknemo na Internet i opet tražimo i istražujemo gladni informacija, zanimljivosti, zabave, neobičnosti. Da li smo pametniji? Uzmite vrlo složene kompozicije (simfonije, …) koje su nekad skladatelji pisali uz svijeće. Istraživači su se uspješno bavili astronomijom, fizikom, matematikom, umjetnošću. Nama je sada lakše doći do informacija, no da li mi to brže mijenjamo Svijet na bolje ili ipak imamo problem? Jučer sam se morao probuditi u 5, noćas sam legao u 1, a noćas ću doći kuću ujutro vjerojatno oko 5 ili 6. Što zbog posla, što zbog hobija, imam čudan bioritam koji katkada rezultira naglim popodnevnim umorom kada moram odspavati barem sat vremena. Da me netko gleda sa strane rekao bi da „nisam baš sav svoj“ (možda i nisam'). Čitao sam da su neki znanstvenici vrlo malo spavali (4 ili 5 sati). Neki su smatrali da je spavanje gubljenje vremena. Kada mi se pruži prilika da duže spavam, onda sam „kao prebijen“. Jedan „crnjak“ za kraj: naspavat ću se kad umrem.
Post je objavljen 06.05.2006. u 15:47 sati.