Marketing
On The Road Again...
Evo me opet. Očito mi je jaaaaaaako dosadno kad idem pisat, a pišem sve rijeđe jer nažalost zaista nemam o čemu. Sva sam bezvoljna trenutno jer mi 2 frendice koje vidim samo vikendom(obje su iz Petrinje, a jedna je u Zg-u u školi) neće biti vani večeras, morale su ostati u Zg(fax,škole i ta sranja). A bez njih mi izlazak ništa ne predstavlja
Inače, napokon sam se spirsala, jučer u 17:00h. Imam šiljak na bradi i baš mi je super
Hm, da sad sam podijelila ukratko novosti sa vama i muk, dume neam šta da tipkam. Osjećam se nekak prazno. Bezvezno. Nikak. Ne, nisam u bedu, nije to , nego baš ono, nedostatak ikakvog entuzijazma i poleta. Možda je i ovaj trenutni pritisak kriv. Imam još dva tjedna škole i ono, slijedi matura, pa prijemni, stres za stresom... Najradije bi si neke tabletice za živce uzela tak da postanem indiferentna prema svemu, ili još bolje, prespavala period do nekog 15.7. kad je sve gotovo i znat ću na čemu sam. U zadnjih par mjeseci, gdje god se okrenem, vani, u školi, pa čak i na netu, nekako završim u raspravi o toj prokletoj budućnosti (fax) o kojoj mi sve ovisi i više pucam po šavovima zbog toga jer se ništa nisam pripremala , a sumnjam da pretjerano i hoću. Idem od 24.6. na one brzinske pripreme. Čak sam bila prelijena odreći se svojih subota pa nisam išla na ove koje su bile od 28.1. do 6. mj, svake subote. Mislim, to je ista stvar, samo su ove bile jednom tjedno tijekom polugodišta, a moje će biti dan za danom, sve do prijemnog. Ako mi to ne pomogne, onda sam stvarno u velikim govnima(da oprostite na izrazu).
I tako, danas subota... Kojoj se obično manijakalno veselim, što danas nije slučaj, zbog gore navedenog razloga. Jedino je dobro što je moj dragi došao iz Zg-a, ali ovako bezvoljna nisam ni njemu od velike koristi
Nadam se da ću se probudit do večeri.
ajd pozdraff ljudi moji
Post je objavljen 06.05.2006. u 14:51 sati.