Marketing
Crkva i kondomi
Ovih se dana u medijima pojavila vijest kako će Crkva dopustiti uporabu kondoma. Večernji list, naravno, nije imao bolju ideju od naslova Obrat u Vatikanu: Crkva će dopustiti uporabu kondoma. Dobro, o takvim sam glupostima već pisao prije, pa neću sada još jednom ponavljati iste i, više manje, poznate stvari. U zadnjem broju i Glas koncila je progovorio o ovoj temi. Konačno netko tko se da voditi glasom razuma i argumenata. Ne bih prepisivao članak iz GK jer ga svatko može sam pogledati. Ali imam volje ovdje staviti nekoliko naglasaka nauka Crkve o ovoj konkretnoj temi.
Papa Pavao VI. progovorio je o nedopuštenim načinima regulacije rađanja u svojoj enciklici Humanae Vitae. U br. 14 jasno kaže:
U predviđanju bračnog čina, u toku njegova vršenja ili odvijanja njegovih prirodnih posljedica, isključen je svaki zahvat kojemu je svrha, ili put za svrhu, to da se onemogući rađanje novog života. Za opravdanje bračnih čina namjerno lišenih plodnosti ne smiju se, kao valjani dokazi, navoditi: načelo da treba izabrati zlo koje izgleda manje; zatim, da ti čini predstavljaju jednu cjelinu s prije izvršenim ili budućim plodnim činima, pa da zato s njima dijele jednu te istu moralnu dobrotu.
Kondom, dakle, ne može biti nikada dopušten kao sredstvo sprječavanja začeća. Možemo reći da to mediji i nisu baš izrijekom nijekali, no kakav je stav kada se radi o zaštiti od neke bolesti, primjerice AIDS-a?
Dalo bi se naslutiti iz večernjakovog članka kako se Crkva sprema u potpunosti prihvatiti kao sredstvo zaštite od bolesti kao što je AIDS. Međutim radi se krivoj interpretaciji svega što su rekli kardinali Martini i Lozano. Ukoliko se u Crkvi raspravlja o uporabi kondoma, onda između ostalog, valja imati na umu dvije bitne stvari.
Najprije treba znati kako Katolička Crkva u skladu s Objavom ne dopušta izvanbračne spolne odnose. Ne može se dakle razmišljati uopće o nekakvoj dopuštenosti kondoma izvan braka u svrhu sprječavanja širenja spolno prenosivih bolesti. Katolički moral je puno bolja zaštita u takvim slučajevima jer ne dopušta spolni čin izvan braka, tako da do oboljenja ovim putem ne može doći kod osoba koje se ovog moralnog nauka pridržavaju.
Druga stvar koju treba reći jest da nije moguće očekivati kako će Crkva bračnim drugovima, u slučaju da jedan od njih ima neku spolno prenosivu bolest, jednostavno dopustiti korištenje kondoma. Gore sam naveo encikliku u kojoj je jasno rečeno da to nije moguće. Nije moguće niti opravdavati to nekakvim manjim zlom. Radi se zapravo o stvari koja uopće nije nova u katoličkoj moralci. To je pitanje težine osobne odgovornosti pojedinca za počinjeni grijeh. Može se raspravljati o tome koliko je teški prijestup katolika koji koristi kondom u braku kako ne bi došlo do prenošenja AIDS-a ili čega drugog svome bračnom drugu, u odnosu na onog katolika koji kondom koristi jednostavno zato da bi spriječio začeće. Moralka, kada govori o grijehu, stvari naziva njihovim imenom. Korištenje kondoma uvijek je teški moralni nered. No, kada se radi o konkretnim situacijama pojedinca, onda se može govoriti o težini odgovornosti koju taj pojedinac nosi, uzimajući u obzir situaciju u kojoj je nešto učinjeno. Eto, u tom smjeru može ići rasprava. Neće doći do nikakvih dramatičnih zaokreta, kako kaže Glas koncila, iz jednostavnog razloga - katolički moral temelji se na Objavi danoj u Isusu Kristu. A ta objava ima svoju apsolutnu vrijednost u svakom vremenu pa tako i našem.
Na kraju želim naglasiti kako je Objava, a s njom i katolički moral, ponuđena svakom čovjeku dobre volje. Pa ipak treba biti jasno da Crkva prije svega, na život u skladu s onim što ona naučava, poziva katolike, uvjerena kako Onaj koji nam se objavio, Isus Krist, neće uskratiti Duha Svetoga, koji potpomaže svakodnevno našu nemoć. Nije katolički moral - moralizam. Ne svodi se na ljudski zakon koji se temelji na sustavu nagrade i kazne. Katolički moral jest posljedica, ili ako hoćete, simptom novog života koji kao dar silazi na onog tko je u svoj život primio Isusa Krista. Život po katoličkom moralu nije program, već dar. Valja stvari uvijek gledati u ovom kontekstu kada se govori o kršćanskom životu, jer ukoliko se to izgubi iz vida, sve ostalo nema nikakvog smisla. Kako je moguće reći čovjeku koji nije upoznao Krista na osobnoj, životnoj razini: ljubi neprijatelja, budi vjeran u braku, ne brani se pred začećem, okreni drugi obraz? To je ludost u očima ovoga svijeta. Jer ovaj svijet ne poznaje slavu križa Kristova. Pa ipak Pismo nas uči: Besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja. (1Kor 1, 18)
Post je objavljen 06.05.2006. u 14:01 sati.