E moj narode,i ja sam se dovukao kući nakon 5 tjedana izostanka.
Te kao prijatelj i jedan od autora ovog bloga mislim da zaslužujem jedan post,vaši komentari potpore i briga za moje zdravlje su me naveli na to.
Silom prilika tj. nakon krivog liječenja sam "dobio" jednu čudnu bolest - AVASKULARNU NEKROZU GLAVE BEDRENE KOSTI tj. odumiranje femura (kuka) iz neobjašnjenih okolnosti.Samu bolest nazivaju idiopatskom jer nitko ne zna kako do nje dođe kod osoba koje su blizu 30. godini (tj. ako smijem nazvao bih to kod mlađih).
Jedino rješenje je bilo da se operativnim zahvatom ugradi artroplastika (umjetni kuk) tj. da idem pod "nož".A tako je i bilo.Svoje DA sam rekao doktoru Mitroviću,specijalistu za ordopediji u slavonsko-brodskoj općoj bolnici.Nakon 2 mjeseca čekanja sam i ja došao na red te se 29.3. uputio na operaciju i već ujutro 30.3. bio operiran.
Sam čin rezanja je trajao oko sat i pol.A sastojao se od toga da su mi ugradili totalnu bescementnu endoprotezu model "Duroloc - Corail" .I tako su doktori svoje napravili,a ostalo tj. oporavak su prepustili meni.
I onda sam dva dana ležao uz razne post-operativne bolove i nesanicu,treći dan su mi izvadili one drenove,ali sam bez ustajanja morao odležati još dva dana jer je uslijedio vikend (a vikendom ne rade fizioterapeuti???!!?!?!).U ponedjeljak sam već bio na nogama i nadalje svaki dan pomalo hodao.
Svi moji dragi prijatelji,prijateljice i ostala rodbina (PUNO IM SE ZAHVALJUJEM JER SU MI OLAKŠALI BORAVAK SVOJIM POSJETAMA) su bili upoznati s tim da mi baš i nije bilo dosadno u sobi.
Za dobru zabavu se potrudio svima poznati deda iz Klokočevika pa nam nije bilo nimalo dosadno.
Puno moram pohvaliti medicinske sestre i ostalo medicinsko osoblje sa odjela Ortopedije brodske opće bolnice,njihova ljubaznost nam je puno pomogla u nama ponekad teškim trenucima.
I tako malo pomalo prođe 15 dana u bolnici.
Deda je već bio otišao,a 13.4. i ja stigao za njim u DARUVARSKE TOPLICE.
Bio je Veliki četvrtak,ljudi kod svojih kuća farbaju jaja,kuhaju šunke i čekaju Uskrs,a ja stigao u potpuno nepoznatu okolinu.Smjestili me u praznu sobu i kažu odmaraj.Soba je izgledala pravo uredno u njoj televizor,telefon,balkon,kupaona (ipak se radi o smještaju hotela TERMAL),ma odlično.Ipak se odlučih malo prošetati i potražiti jedinu poznatu osobu - DEDU (kojem je baba preko mene poslala nekoliko pari čarapa).Pet soba od moje eto i njega sav sretan,poslije je svako malo dolazio kod mene praviti društvo.Sutra sam već imao nekakve terapije koje nisu izgledale loše,samo je nekima to bilo naporno dočekati.
Odmah je uslijedio i prekid terapije,zbog Uskrsa.Ajme trebalo je do utorka preživjeti u dosadi.
Ali na svu sreću ni ona nije dugo trajala,već u subotu sam upoznao prvog prijatelja.
Bio je to Đura iz Čazme s kojim sam desetak dana kratio dosadu odlaskom na utakmicu 3.hnl skupine sjever Daruvar - Pitomača 1:2.Dosadu sam uglavnom izbjegavao u dobrom društvu koje su osim Đure činili i Neno-Giba iz Pitomače,Mile iz Pisarovine,Štef iz Kutine,Siniša iz Slav.Broba (BBB-SB) s Budainke,Robert iz Čeminca i dr...U slobodno vrijeme smo kartali belu,pričali doživljaje s utakmica,o bolestima i nesrećama itd.
U nekoliko navrata sam imao i posjete tete i tetka,ujaka Lojze s ujnom i rodbinom,išlo se i u bazen te na razne rekreacije.
Dani su polako prolazili,terapije se redovito i kvalitetno odrađivale,upoznalo se puno dobrih ljudi koje je sudbina zadesila i spojila u jednoj sredini u kojoj smo svi živjeli za jedno - ZDRAVLJE.
Post je objavljen 06.05.2006. u 11:25 sati.