LIJEVO, DESNO, NIGDJE MOGA STANAAA... OJ ULICE I TI SI PIJANAAA
"Uf! Gde sam?!?"
To bi se uvijek naglas zapitali Komandant Mark, Veliki Blek, Zagor, Teks Viler, Kit Teler, Frenki Beleven, Ani Cetiri Pistolja, i svi ostali junaci Zlatne Serije i Lunovog Magnus Stripa, kad bi se probudili iz duze nesvjestice, obicno u nekoj celiji, satoru, ili pecini. Uvijek, kao mladom kusaocu tih stripova, mi je bilo amusing kako im je to najhitniji detalj, gdje su, u tom casu kad se bude.
Nakmon duzeg odustva, budim sa sad i ja. Uh, gde sam?!?
Nego...
Jedan razgovor veceras je i meni samom razjasnio neke moje skorasnje osjecaje, stavove, i poglede. Koje?
Otkad (a maltene i dokad) znam za sebe, ljevicar sam. U sirem smislu.
Progresiva, liberalizam, opce dobro, socijalna politika, itd.
Sjecam se cak, kad je ovdje u Nizozemskoj bio ubijen onaj ultra-desni celavac, Pim Fortuyn, te kad mi je jedan odvratni manager u mojoj tadasnjoj firmi, Jan Marteen, odmah rekao "Da nisi to ti napravio? Ziher je bio neki poput tebe, lijevi ekstremist", da sam s ponosom rekao "nisam, al' da bar jesam!!" - ponosan ne zato sto imam nagona za ubijanjem bilo koga, pa cak i tzv. desnicara, vec zato jer me proglasio lijevim ekstremistom.
Medjutim, sta.
To je bilo negdje 2002.
Danas, to jest veceras, objasnjavajuci svojoj sarmantnoj sugovornici, objasnio sam i sebi. Neke stvari.
Desilo bi se naime, tu i tamo tih zadnjih par godina, da naletim na neke ljude s kojima bih se slozio, i pomislio "bravo stari , jedan si od rijetkih koji kuze sta se zbiva", pa onda shvatio da isti sebe - s ponosom - nazivaju desnicarima. Moj bi se interni kompas zavrtio kao lud, i ja bih se pitao da sto se zbiva, i gdje je Sjever, jos maloprije je bio tamo.
Sta moze biti dobro desno?! - pita se 90% mojih stalnih citalaca.
No moze, ponesto. Ima naprimjer nesto i u lokal-patriotizmu, ili da opsujem, nacionalizmu. Ukoliko nije negativan prema ostalim nacijama i grupacijama, naravno. No kao mladom, ikakve reference prema "nacionalnom" su mi bile strane, i odbojne, pretezno zbog krvave historijske bilance kojom se taj osjecaj, cini se, kroz povijest pokazao.
Medjutim, kad vidim - a vidim - dolazeci gubitak, mozda i potpuni, lokalnog identiteta i lokalne kulture u labirintu "multinacionalnih" shopping-mallova, multiplex-cinema, food-chainova, water-brandova, satellite-channela, reality-showova, Najslabijih Karika, i WKP-ova (World Kuraca Palaca), bude mi zao, i dodje mi da dam za pravo nekima koje bih prije a-priori otpisivao zbog lokal-primitivizma i manjka kozmopolitizma; a sad ih vidim (samo neke!) kao jedne od malobrojnih kapljica nade, pred tsunamijem tzv. globalizacije, i dolazece (nedemokratske) Svjetske Vlade.
Jer, Kozmopolitizam i Globalizacija nisu isto.
Kod prvog je rijec o sirenju svijesti, znanja, kulture i duha; oplemenjivanju duha znanjem o drugim kulturama, i oplemenjivanju duse postovanjem drugih kultura. Kod drugog je rijec o sirenju trzista za svoje - i samo svoje - proizvode.
I nalazenju/stvaranju jeftinijeg, sto jeftinijeg, trzista robova.
Ima nesto i u konzervatizmu, kad i ako je progresivizam protiv kojeg je okrenut samo maska i sredstvo uvodjenja neke nove hegemonije "ispod zita". Novo nije uvijek nuzno i bolje, i poriv ka novom i boljem je lako zlorabljiv; i cesto zlorabljen.
Svasta sam pomisljao, izmedju ostaloga mi se javljala i (relativno poznata) misao kako ljudi sa starenjem/odrastanjem "skrecu u desno". Hm, meni je vec preko 40... Ali ipak! Meni da se to desi!? Zar se snima
Left and Right II - Right is the New Left
??
Nemoguce. Ali, izgleda da da...?
Medjutim, NE. Ne zapravo. U cemu je stvar?
Paralelno sa ostalim saznanjima, tih sam godina poceo uvidjati jos jednu stvar. I, u toj stvari je stvar, ustvari.
Podjela na "lijevo" i "desno" je samo (jos jedna) mrkva ispred magarcevog nosa.
Ne samo americka podjela na Demokrate i Republikance - tko jos vjeruje u razliku izmedju tih dviju, sto bi rekli Tibetanci spaja smrt sa smrcu. To je farsine farse farsa; a ne demokracija. Jebo taj demos, koji samo izmedju toga moze birat.
.....vec i u siroj slici, jasno je kako su obje ideologije, lijeva i desna, socijalna i privatna, iskoristive i izuzetno podlozne manipulaciji. Ne samo da jesu u principu, vec su debelo i bile i jesu u praksi, u povijesti i sadasnjosti; nesumnjivo i u buducnosti. I stovise, i jedna i druga "strana" su vecinom legla karijerista, ulizica, licemjera, pretendenata, pretencioznasa, vladara, kraljeva, ministara, birokrata; beskrupuloznih natjecatelja, trgovaca, laktasa i gazitelja; i korumpiranih ljenivaca, zvecarki, hijena i mravojeda.
Isto sranje, drugo pakovanje - i to blago receno.
Iluzija izbora koja daje iluziju slobode. Kao prvo, vec je sama Sloboda daleko daleko vise od "slobode izbora", na sto se obicno svodi u propagandi svih vrsta posljednjih desetjeca; a kad je jos i taj "izbor" iluzoran, onda o slobodi stvarno nemamo sto pricati.
No tu prici nije kraj. Jos jedna stvar postaje sve jasnija, paradoksalna u odnosu na upravo opisanu sustinsku istovjetnost lijevog i desnog: Najgori u cijeloj slici je tzv. Centar.
Kad cujem da je neka stranka "stranka centra", ili jos bolje "lijevog-" ili "desnog centra", ne da mi se okrene zeludac, nego zena vice "de sjedni na masinu, pocela je centrifuga!". To su tek lujke. U nizanju epiteta dva-tri paragrafa vise odavde, spomenuo sam i trgovce. Molim da se nitko ne uvrijedi - pod ovim ne mislim uopce na necije zivotno zanimanje, profesiju, ili izvor mjesecnih prihoda, vec na "hiper-trgovacki mentalitet" u losem smislu. Spremnost na prodavanje 1. cak i: svoje duse 2. a narocito: tudjih dusa i tijela 3. radi: "profita". Trgovina je, bas kao i mnoge stvari u zivotu, npr. vatra, ili voda, ili moj poznanik Brána iz Srednjeg Lipovca, dobar sluga ali los gospodar.
A trenutno na svijetu, jest gospodar. Ne Brana, nego Trgovina. Markets.
Taj "trgovac", kojem su ostale duse u svemiru samo stavka u proracunu, cesto cuci u tzv. "centru" politicke slike, poput gladnog pauka u centru ljepljive mreze lijevog i desnog. Nova epizoda sapunjave sage Left and Right, poput North and South, u kojoj Patricka Swayzea i Jamesa Reada u sljedecoj generaciji nasljedjuje njihov sin Michael Douglas, sa kravatom, i aktovkom otvorenom poput krokodilskih spremnih usta. Nova generacija stare igre. Za 21 stoljece.
Left and Right III - Death in the Center
Na samim krajevima jedne i druge "strane" ljestvice, prebivaju naravno fanatici. Njih se naravno valja kloniti. No, vrsta (prividnih) anti-fanatika u samoj sredini ljestvice nisu nuzno bolja prilika od njih. "Centar" paradokslano moze biti extremni centar. Ovaj ekstrem nije agresivan u svojoj neposrednoj pojavnosti poput ekstrema fanatizma, ali dugorocno moze biti jednako, ako ne i vise stetan po opce dobro. Rak vjecnorastuce birokracije je samo jedan od najocitijih primjera.
Negdje na sredinama, lijevo i desno od centra, izmedju Centra i krajnosti s obje strane skale, prebiva normalan svijet, i tu se eventualno javljaju povremeni bljesci koji mogu pokazati put. A to sto se oni ukazuju kao "lijevi" ili "desni", (kod kvalitetnih duhova) je samo nametnuto sljepilo pri opisivanju slona, nametnuto od nomenklature, jezika, simbola, i navike razmisljanja. Fokusirani na drukcije aspekte stvarnosti, i u drukcijim omjerima, no kad duh, inteligencija, cistoca srca i prodornost misli zajedno bace iskru, transcendiraju umjetnu podjelu i sjaju jednako u svim smjerovima, bez obzira na kontekst iz kojeg prividno poticu.
Jedini spas planete cini se, ako ga ikad bude, bit ce neki spoj lijevog i desnog, a koji nije centar. Ne ovaj centar. Obod? Naprijed? Gore?
Left and Right IV - The Revenge of Left and Right
I onda, mozda:
Left and Right V - Final Episode: Up, Yonder, and Beyond.