Marketing
Ponoćna dosjetka Crvenkapičine kapice.
...
*UPDATE* --> s obzirom da je to postalo tako popularno, onda i ja kao djevojka u trendu nesmijem zaostajati. daklem...dolje desno u boxu imate nagradnu pitaljku na čije pitanje ako odgovorite nećete dobiti nagradu. usrećite me i sudjelujte.
...
Domoljublje je ljubav prema domovini.
Ovo je jedna vrlo fleksibilna sintaksa i nemoguće ju je generalizirati upravo zbog treće po redu dvosložne riječi 'ljubav'. Ljubav je vrlo individualna. Napominjem da se radi isključivo o domo-ljubavi, a ne o onoj drugoj. Ipak, koliko god ona bila domo-ljubav, moram priznati da ne odudara previše od ove druge jer očigledno sve više naginje nastranosti i perverziji. Nastranost i perverzija u smislu veličanja ustaških ili nekih drugih vođa, masturbacije na donedavno sveprisutne slike Ante Gotovine, ćelave djeca u spitkama, članaka o domovinskom ratu na 80 od 90 stranica dnevnih novina, te Hloverkinih emisija od kojih je svaka treća s neizbježnom 'temom branitelja'.
Mene osobno zanima što domoljubi ljube u Hrvatskoj? Da li možda vladu i političare koji ih tako spretno kradu, ili možda Sabor koji izglasava zakone koji ne idu u njihovu korist? Da li ih možda uzbuđuje seksipilno mrcvarenje Ivice Račana dok se trudi izgovoriti četverosložnu riječ ili možda arhitektonska konstrukcija na glavi Vesne Škare-Ožbolt? Sviđa li im se možda žar kojim Ljubo Ćesić-Rojs u saboru javno napada sve koji nisu bijelci, hrvati, katolici i heteroseksualci? Možda njihovu ljubav izazivaju suci kojima analno zlostavljanje nije silovanje ili ih jednostavno uveseljava licemjerno lice Jadranke Kosor kojoj je naslikavanje u vrtiću prepunom djece postala top destinacija za dnevni izlazak? A možda je samo stvar u tome da domoljubi vole borbene intelektualce pa su fascinirani Predsjednikovim nambudo tehnikama i taekwondo potezima ministra Primorca?
Problematika sintakse 'Ali ja sam rođen u Hrvatskoj':
Ova sintaksa znači doslovno ovo: majci ti je pukao vodenjak, odveli su je u Klaićevu (ili neku drugu bolnicu na teritoriju Hrvatske) na odjel za porode, raširila je noge i izvukli su te iz njezine vagine.
Problematika sintakse 'Ali ja od rođenja živim u Hrvatskoj':
Ova sintakse je kronološki nastavak prethodne, a znači ovo: nakon što si mami prouzročio/la neizmjerne bolove, priredio/la neizbježno postporođajno debljanje, te je osudio/la na zajednički život i odgovornost odgajanja do svoje 18-te, otišli ste doma (bilo koje 'doma' na teritoriju Hrvatske) i krenuo/la si u školu. Upoznao/la si par ljudi, izlazio/la svake subote, bavio/la se nečim u slobodno vrijeme, jeo/la i spavao/la.
Niste primorani voljeti nešto na što ste samo navikli, što je dio svakidašnjeg života, a još k tome vrlo apstraktno. Moje mišljenje je da ste čak i u nemogućnosti osjećati 'ljubav' prema nečemu tako neživom i imaginarnom.
Stvar je navike, i individualne sposobnosti prilagodbe na promjenu staništa. Stvar je i navike na ljude koji te okružuju, s kojima si postao blizak, na jedan tip komunikacije koji ti odgovara. Možeš voljeti ljude, ali 100-tinjak ljudi kojima si okružen ne čini državu.
Voljeti povijest Hrvatske i njezine prirodne ljepote također je nemoguće.
Ima nekoliko činjenica zbog kojih ne možete voljeti povijest hrvatske, a to su ove: povijest ti ništa ne znači u životu, osim što te možda zanima kao priča, pa ukoliko ti pas pojede knjigu iz povijesti, možeš se zadovoljiti i Harry Potterom. Činjenica je i da je povijest Hrvatske izrazito dosadna i trula, a vladari imaju ružna imena.
Zašto, pak, ne možete voljeti prirodne ljepote prilično je jasno. Nežive su i nisu jedinstvene koliko se na prvi pogled čine. Dapače, zamjenjive su nečim boljim. Trave imaš po Švicarskoj koliko hoćeš, Plitvice vs. Niagarini slapovi, Sava vs. Mississippi, Dioklecianova palača vs. Egipatske piramide...
Možda ste primijetili da nisam domoljub…
Jeste li vi?
Biti će osobna uvreda ukoliko nakon čitanja posta još uvijek odgovorite afirmacijom.
:)
...
Post je objavljen 06.05.2006. u 00:26 sati.