Marketing
SANJARENJE
Još kao djevojčica gubila sam se u svijetu snova... Stvarala svoje male, lijepe, sigurne svjetove i nestajala u njima. Svjetove u kojima ništa nije bilo nemoguće. Svjetove u kojima ja sve bilo tako lako... Pitam se nije li već sad krajnje vrijeme da se probudim... Spustim s oblaka... Uozbiljim... Da jednostavno odrastem.
Još uvijek se skrivam u svojim malim svjetovima. Ponekad se toliko uživim da ne znam razlikovati stvarnost od mašte. A ponekad i ne želim shvatiti da je to samo mašta...
Nedavno sam čitala jednu knjigu (lektira 
, ali čak dobra) u kojoj su stajali stihovi: "Što je život? Mahnitanje. Što je život? Puste sanje, prazna sjena što nas ovi. O, malen je dar nam dan, jer sav život- to je san, a san su i sami snovi".
Možda sanjarenjem preko dana nadomještam noćne snove... Ne znam... Ali neka sam sanjar... Mnogo velikih ljudi kroz povijest bili su sanjari, ljudi koji su imali samo svoje snove i viziju. Ma neka sam sanjar... Možda jednog dana ostvarim svoje snove... Neka sam sanjar... Sanjar koji sanja sreću...
Ili bih se zbilja trebala spustiti na zemlju. Dok ja sanjam, vrijeme prolazi. Dok ja sanjam, propuštam neke lijepe stvari koje bi mi se mogle dogoditi. Dok ja sanjam, svijet se mijenja...
Ipak, kakav bi bio svijet bez snova??? Siv, prazan... Naši snovi nam pokazuju ono što želimo, volimo, čemu se nadamo. A kakav bi bio svijet bez želja? Kakav bi bio svijet bez ljubavi? Kakav bi bio svijet bez nade?
Možda je to što toliko sanjarim dobro. Iako, ne mogu vječno ostati u oblacima... Moram naučiti prihvatiti stvarnost i živjeti u njoj... Ali ipak, ne odustajem od svojih snova... Samo trebam pronaći način da ih ostvarim... Bojim se da je nemoguće. Ali ipak nade... Nade da postoje ljudi koji u stvarnosti žive svoje snove... I nade da ću ja biti jedna od njih...
Post je objavljen 05.05.2006. u 22:19 sati.