...trenutno svira u podlozi. Kao i gotovo svaku večer... Zapravo, kad bolje pogledam, ako sam za ičije pjesme jako vezana, onda sam za njegove... Po njegovoj pjesmi dobila sam ime... Njegove pjesme slušala sam cijelo djetinjstvo... I uz njih vezala svoja sjećanja. I tako dok sad lutam labirintom svojih uspomena pronalazim neke stvari na koje nisam pomislila već godinama... Prvi put na moru... Omišalj, noć, ulična svjetiljka i pjesma "Don Francisko Long Play"... Jedna od mojih prvih ljubavi... Stihovi iz njegove pjesme (Citron pesme) "Kad neće mali anđeli, sredit će mali đavoli, da mene XXXXX naposlijetku zavoli. Sve ono pati i sanja prolazi kroz razna stanja, e pa ljubav mora i da zaboli" na zadnjoj strani moje bilježnice. "Sve otišlo u Honduras" vraća me u doba kad sam bila klinka i skakutala po krevetu u ritmu te pjesme... "Bezdan" i "Slovenska" me žaloste... "Poluuspavanku" sam jednom slušala cijelu noć dok nisam mogla spavati... Zapravo ne postoji nijedna njegova pjesma koja me ne asoicira ni na što, svaka u meni budi drugačije reakcije i osjećaje... I znam skoro svaki stih... A svaka njegova pjesma je zapravo priča... Najčešće, priča o ljubavi. Ima i drugačijih, ali najčešće je to ljubav. I to nesretna. (Opet iz njegove- "Svirajte mi jesen stiže, dunjo moja": "Sve prave su ljubavi tužne..."). Zbog toga me neke njegove pjesme rastuže. Ali ipak ih slušam. Neke su nevjerojatno banalne, dok druge zbilja znaju potaknuti na razmišljanje. Neke njegove pjesme mi izmame smješak na lice bez obzira na to koliko tužna bila. Zbilja volim njegove pjesme. Zbog toga što su nevjerojatno proživljene... Zbog toga što su toliko iskrene... Zbog toga što na njih jednostavno ne mogu ostati ravnodušna.
Post je objavljen 05.05.2006. u 21:45 sati.