Sinoć u piranji je gostovala bebi dol.
Vlasnica izuzetnog glasa, posebnog imidža i par hitova iz osamdesetih.
Sve je to pripremio čuveni ante batinović, junak jednog od prethodnih postova koje možete ovdje pročitati :-))))))))
Barba ante je posjedio, ali je nekako i narastao. I to u širinu. Modni izričaj mu je nepromjenjen.
Skupila se ekipa koju dugo nisam vidjela, jer tematska večer je-muzika osamdesetih.
Osim njih, bilo je tu i oko dva tuceta novinarki, te 4 (slovima:četiri) sponzoruše koje su jadne valjda zalutale (zlatna torbica, neukusna garderoba, načičkane cipele , popeglana kosa).
Najviše su bili primjećeni bili modni kritičari, kreatori, modni gurui i općenito mladići iz modne branše, da ne velim iz modnih krugova :-))))))))))))
Oko 22h je započeo koncert sa rok standardima i evergrinima. Bend je odličan, a posebno me iznenadilo da bebin glas nije poderan , ipak žena pjeva po mojoj procjeni bar 25 godina. Svaka čast. Izmedju svake stanari, bebi nam ima nešto za reći, tipa: za mene je zagreb uvjek bio posebno mjesto, tu sam uvijek rado dolazila. bla, bla....volite li mačiće i kučiće? blabla...
Cijelo vrijeme sam čekala onu čuvenu: "bili ste divna publika!" ali ništa. Uvjerena sam da joj se omaklo. ;-) Moram priznati da ne znam kad sam zadnji put čula beogradski naglasak.
Bebi je imala svoju čuvenu frizuru kao i prije 15 i više godina, ogromne umjetne trepavice i roza sjenilo na vjeđama, kratki satenski spenser, krem boje, ispod bluzica sa volanima, a na nju srebrni grudnjak (madona stil), hlače sa visokim strukom, ravnih širokih nogavica, i velika krem ruža od tila u struku. Cipele nisam uspjela vidjeti.
Nakon sat i pol svirke nas je pozdravila, ali fešn momci koji su se naplesali i napjevali su počeli skandirati: be-bi! be-bi! bra-zil! be-bi! bra-zil!-
-Jao, pa znate, to je pesma koju sam otpevala oko 2 hiljade puta, ali evo baš kad tražite, otpevaću vam!
Fešn momci su izvijali kukovima i ispjevali se sa bebi i koncert je bio gotov.
Onda malo level42, depeš mod , jazu, duran-duran i ostalih i eto ugodjaja osamdesetih.
Nego, prije par dana je bio i bajaga u zg, ali koliko sam shvatila , skromno je napunio dom sportova. Valjda su došli samo zagriženi fanovi.
Dok sam studirala, moja cimerica ga je obožavala. Sa kazetofona je stalno sviralo zažmuri i slično. Meni je to uvjek bila muzika ko kamilica. Nije mi bilo jasno da tip iz čorbe radi takve mekane stvari.
Koncert je bio u zg prije dosta godina, kad je bio yu megazvjezda, a cimerica je inzistirala da budemo u prvom redu, gužva je bila užasna . I dokopamo se nas dvije prvog reda, ali masa nas pritišće, za popizditi. Al ona je sretna, nju ne smeta. A meni se živo jebe za bajagu. Redar svako malo-oće li ko van da ga vadim-niko neće , i tako par puta. Na kraju se ja javim-vadi me van, zgnječit će me! Izvuku me van, uz podršku par tisuća ljudi u dvorani: OOOOoooooooooo!!!!!!!!!!, isprate me na tribine i spasim se ja od gužve i bajaginih obožavateljica. To je i jedan od rijetkih koncerata kojeg se uopće ne sjećam, ni detalja.
Toliko o bajagi.
Post je objavljen 05.05.2006. u 19:38 sati.