Primjećujem po brojčaniku i komentarima na blogu da sam u ovih nekoliko mjeseci, koliko ga svakodnevno dopisujem, okupio malu sektu obožavatelja. Moj rad je urodio s dva, međusobno neodmjerljiva učinka.
Prvi je razdraganost čitatelja. Zaista me raduje da netko nalazi zanimljivim i vrijednim svakodnevno trošiti vrijeme na ono što zapisujem.
Na drugoj strani je moja mlada supruga. Navečer, kad posvršavamo sve obaveze, gotovo već iscrpljena sruši se u krevet i zove "Hoćeš li doći?" Ja kuckam po tastaturi i odgovaram "Sada ću… odmah… sad ću… samo još malo…" Ona vrišti: "Opet ti pišeš blog! Zaspat ću prije nego dođeš!" I na kraju, ozlojeđena od čekanja, ispucava najgori argument:
- Danas nema fafanja! Da znaš!
Kako sam već, da bih zadovoljio čitatelje, a naročito čitateljice, propustio mnoge sate sa svojom ženom, imam jedno pitanje… Samo pitam: pošto od ovog truda ionako nema nikakve zarade, bi li oduševljene blogerice bile voljne da mi to nekako nadoknade?
Post je objavljen 05.05.2006. u 18:50 sati.