Od svih baljezgarija koje sam pisala proteklih dana, potpuno sam zaboravila napisati da sam DOBILA POSAO!Ne smijem pisati baš puno informacija, jer sam posao dobila bez natječaja zahvaljujući angažmanu na ovom sadašnjem poslu, no to i onako nije ono o čemu sam htjela pisati.
Danas sam odradila onaj neugodni dio s prijavljivanjem na razne strane i čekanjem u beskonačnim redovima.
Kad sam se odjavljivala s prošlog posla red nije bio dugačak, a danas za prijavu, ispred mene je bilo sigurno 30 ljudi. Nije mi to bilo logično jer sam mislila da kod nas više ljudi ostaje bez posla nego što ih nalazi posao.
Čekala ja i čekala...
Ljudi pričaju grozne bedastoće u tim redovima, mislim da ni sami nisu svjesni da ih slušaju i drugi. Jedna cura ispred mene telefonirala je sigurno 15 minuta pa sam tako saznala da je jutros u 4h dobila mengu, točnije "procurila" i da je "u komi" jer joj danas dolazi dečko na dopust, a nije trebao, pa šta će sad s mengom.
Saznala sam također da će jedan stariji gospodin na novom poslu imati plaću 8.000 kn a na prethodnom je primao svega 2.000 i to neredovito, ali tako je to kod privatnika.
Najzanimljivija mi je bila referentica kod koje sam naposljetku dospjela. Ispred svih tih žena koje tamo rade (nema niti jednog muškarca pa mi je i to bilo zanimljivo), nalaze se samo hrpe papira, prljava prastara računala i masno staklo koje ih dijeli od nas u redu.
Ali ne i ispred moje referentice! Računalo obljepljeno raznim sličicama, uglavnom medvjedića (!) i Barbika. Na staklu naljepljene zvjezdice, one što svijetle u mraku, a pult čist. Ona sama izgleda kao Barbika. Ali doslovno kao Barbika. Duga plava kosa, besprijekoran ten i osmijeh na licu. I strašno je pristojna i ljubazna. "Ali draga, nisu vam dali sve što trebate. Morat ćete ponovno doći!"Naravno da sam popizdila na ove s posla, ali nisam mogla biti neljubazna prema njoj kad me je već tako lijepo oslovila.
U ponedjeljak se vraćam.
Mislim da bi ljudi koji rade sa strankama općenito trebali biti ljubazniji nego što jesu, tako da mi je ova Barbika baš dobro sjela i bilo mi je drago da sam dospjela baš kod nje.
Oduševljenje me popustilo za 5 minuta kad sam se jedva uvukla u Šesticu u kojoj su me cijelo vrijeme naguravali i gazili po nogama. Vrhunac dana priskrbila mi je jedna "gospođa" koja me "ljubazno" upitala zašto ne stišam taj vokmen kad imam potrebu slušati narodnjake!!! Došlo mi da je klepim po trajni ali nisam. Još uvijek ne mogu vjerovati da sam joj odgovorila "Gospođo, ja ne slušam narodnjake nego LET3 a oni su rokeri!!!"
Post je objavljen 05.05.2006. u 17:25 sati.