Marketing
moje četvrto svjedočanstvo: DRUŠTVO
.................. 
U ovom postu sam odlučila pisati o društvu i prijateljima koji ti zapravo i nisu. Društvo.... ono toliko jako može utjecati na nas, pa ćak do te granice da počnemo mjenjati zbog društva sebe izvana, a na kraju i sebe iznutra. Dali je društvo vrijedno toga? Zašto društvo toliko jako utječe na nas? Kada sam na mom drugom blogu pisala o anoreksiji i bulimiji napisala sam da velik utjecaj na to ima društvo.. Zašto? Pa upravo zato jer je upravu društvo to koje će te početi prvo vrijeđati, podcjenjivati te itd. I na kraju, dali možemo takve osobe nazvati prijateljima? Neravno da nemožemo! Ali ipak bez društva ne možemo živjeti, ono je dio našeg života, samo je stvar u tome da trebamo naći ono društvo koje nam odgovara i u ćijoj blizuni uživamo i osječamo se slobodnima i gdje možemo biti ono što mi zapravo jesmo, a ne ono što bi drugi htjeli da mi budemo. Ja sam nekoliko puta upala u takvo društvo koje je očekivalo da se ja promjenim zbog njih, da se ja sad zog njih počnem odjevati kao neka šminkerica što ja nisam, da zbog njih promjenim neke svoje stavove itd... Nisam to htjela učiniti i uvijek sam svima sve govorila u lice šta sam mislila tj. govorila sam istinu. Zato možda sada imam nekoliko dobrih poznanika i jendu prijateljicu. E sad, sigurno ste već zapazili (tko me duže vrijeme poznaje) da ćesto pišem tu riječ poznanik za nekog koga dosta dugo znam. Pa ovako, ja prijatelja smatram onu osobu s kojom mogu o svemu popričati, pred kojom mogu biti ono što jesam i za koju znam da me neće ismijati zbog toga što ja jesam. Sa ostalima mogu biti super i sve ali opet smatram da svi mi možemo imati samo jednog pravog prijatelja u životu koji će znati baš sve o nama...i iz tog razloga ostale ljude nazivam poznanicima. Nego da se ja vratim na temu.. dakle društvo... naravno, to ima i svoje dobre strane (društvo). Ali opet sve ovisi kakvo je društvo... Ima jako mnogo kriterija po kojima mi gledamo dali nekoga možemo svrstati u svoje društvo ili ne. U svakom slučaju, da ne duljim, moramo samo paziti da ne upadnemo u tzv. loše društvo jer takvo društvo nikome neće donjeti apsolutno ništa dobro, nego samo loše. Ja sam bila u takvom društvu i vjerujte mi sda sam jako sretna što više nisam. danas, kada prolazim pokraj tih osoba samo se nasmješim, dignem glavu i produžim dalje...I koliko god da me drugi vrijeđaju, ogovaraju, mrze, podjcjenjuju i ismijavaju zbog toga što ja jesam ja se tješim da ima osoba koje su uz mene i koje me shvačaju... i znam...
I WILL SURIVE!
Post je objavljen 05.05.2006. u 17:10 sati.