Ljudsko tijelo. Gotovo savršeni stroj. Nešto čudesno, fascinantno uređeno po zakonima kojima još nismo do kraja ušli u trag.
O sebi znamo vrlo malo, naš svijet mijenja se brzinom koju većina stanovništva ne može pratiti.
Mi smo bića koja su na dar dobila Zemlju ispinjenu ljepotom koju ponekad nismo u stanju izraziti, ali i naša povijest ispunjena je ratovima i agresivnim civilizacijama, izumima zbog kojih je civilizacija napredovala, ali i onih zbog kojih smo mogli nestati sa lica Zemlje.
Mogli bismo tako reći da je i nama život darovan. I možemo birati kako ćemo živjeti. Kroz život nam se nudi i dobro i zlo.
Jasno nam je dano do znanja da dobrota, ljepota, istina i ljubav trebaju biti jedino mjerilo pri činjenju onoga što je pravo.
Na žalost čovjek si često iskomplicira život, i poseže za nećim što ga može uništiti. To nešto, često je alkohol kojiu pretjeranim količinama uništava harmoniju ljudskog organizma.
Zamislite; prekrasan morski zaljev u koji se izlila nafta, šumu koju je zahvatio požar, grad koji pogađa pogađa avionska bomba, avionkoji rastura neboder sa 300 ljudi . . . Vjerujem da je tako našem tijlu kada ga ranjavamo sa velikim količinama tog otrova. Tada uništavamo harmoniju. Vodimo rat protiv samoga sebe, postajemo agrsivna civilizacija koja će na kraju koko to obično biva uništiti samu sebe.
Dok se to ne dogodi nečija mama će plakati i čekati duboko u noć, nečije dijete će istrčati na ulicu i vikati da tata tuče mamu, ili će plakati jer je gladno i hladno je, a mama je zbog nečega bolesna. Negdje će izbiti tuča zato što je netko nekoga slučajno pogledao, ili će neki mladić izgubiti život zato što je mislio da je toliko moćan da može letjeti.
Dugo će još ljudi patiti i zapadati u teške neprilike, dugo će se voditi borba između dobra i zla i dugo će trajati dok ne postanemo bića koja će činiti samo ono što je pravo.
Post je objavljen 05.05.2006. u 15:19 sati.