U hladu čuva treptaj oka
i riječ daje šapatom...
...samo mmmmmm
u tihom miru
osluškuje maništral.
Lijeni pokreti izdaju godimenat.
Ponekad borova grana
mahne u visokom plavetnilu,
- kada podignem pogled.
Lipljivo njeno tilo,
znojno i slano
naslanjam uz svoj obraz.
Ponekad prošetam pogled
do njenog smiješka,
pa opet zadovoljan
duboko uzdahnem,
i zakunjam u njenom bedru.
Malo se probudim,
pa je uštipnem.
I onda se nekako domognemo plićaka
izvaljamo se u moru
malo zaronimo,pa izronimo.
Sjetimo se hlada,
pa se sakrijemo
ispo zida,tamo iza zavjese
dok ne ispari more...

Pogođeno mjesto
...samo za mazu
Post je objavljen 05.05.2006. u 13:42 sati.