Eto ti kratkog odgovora, koje zbog tematike zelim prikazati kao post.
"buraz moj koja tebe deca čitaju", zaurlao si na mom blogu.
Iskreno ljudi koji su ostavili komentar na mom blogu jos nisu dosli na red da se potupno prepustim citanjima njihovih blogova. ne znam jesu li djeca, vjerojatno i jesu...pa kog bi dovraga, ako je stariji, zanimalo citati o nekom cudnom liku koji zivi negdje na otoku, svaki dan pusi na krovu svog doma, zaljubljen u nepoznati lik, koji je dosao do trenutka kad treba osvetiti nestanak i smrt? Samo neko dijete...
Kog zanim sto Sizzla, prica o ljubavi, koga briga sto kaze ADF, koga briga sto sam cetvrtak popodne proveo setajuci Jelenovcem i puseci pljugu. Koga briga sto se osjecam izgubljenim, sto sam tup i jedini nacin na koji sad komuniciram s ikime, jest ovaj blog. Zasigurno samo djecu.
Razmislimo zajedno, za pocetak, malo o tom pojmu: "dijete".
Što je to? Jel to neka osoba o kojoj se svi trebamo brinuti, ništa ne razumije? Nesposobna je pročitati tekst? Ne, sposobna je procitati tekst, al nije sposobna ostaviti komentar? Ne, ne, sposobna je ostaviti komentar, ali ne zna jadna sto bi rekla. Dijete je.
...ili kao "ono": djeca, tj. ljudi par godina mlađi od nas, pa kao "ono": klinci, pa sve sto uz klince ide: balavost, bahatost, glupost i ostale "imam ih ak sam klinac" stvari...
Što se mene osobno tiče, rađe bi da me čitaju dječica nego odrasli, jer odrasli danas previše seru, a i kad pročitaju nešto, ili kimaju glavom jer se slazu, a jos cesce pljuju po svemu sto su procitali, jer "znaju oni bolje", jer "to pise neki glupi klinjo", jer "to nije tako i ja to najbolje znam, jer sam odrastao."
Dijeca, odnosno "mali ljudi", nazovimo ih, Gogzlo moj, prekrasna su stvar u nasem osuncanom svijetu. Pa pogle ih! Imaju sve, hranu, doma, internet stranice, muziku, knjige, skolu, prijatelje i vremena. A imaju i prijatelju moj, osmijeh "bez brige" na licu i sretni i ZNATIZELJNI, uz veliku dozu postovanja, uz taj osmijeh, uce i citaju i mozda jednog dana, kad budu "veliki", mozda neke svoje stavove prepoznaju kao stavove koje su izgradili čitajući moje štivo.
Nije li to misao koja bi me trebala voditi na putu na kojem se nalazim, formirajuci se, izmedu ostalog i na ovom blogu kao osoba. Ili bih trebao pisati politicke kritike, pisati vam kako Amerikanci gadovi bombardiraju Irak, pa je meni benzin skup, pricati o silovanim zenama ili o korupciji u hrvatskom sudstvu. Ili o tome kako susjedovu mamu šef maltretira na poslu jer ima velike sise? Pa cemo svi mi "veliki", kimati glavom i lijepiti komentare koji ce traziti krivca za sve to?
Klinci nisu takvi (djeco, kad kazem klinci, to vam kazem zato sto vas takve volim najvise na svijetu).
Klince boli briga za to, njih zanima sreca, ljubav, prijateljstvo i ljudski odnosi u svakodnevnim zivotnim okvirima. nijedan od njih ne ratuje u iraku, ni jedan od njih ne zaraduje tesko za svoj zivot. Oni se igraju, i dok se igraju, ja cu ima malo solit pamet.
Pa i ja sam jos dijete, a djeca ne pisu za odrasle. Znas to, kaj ne?
Post je objavljen 05.05.2006. u 11:20 sati.